Oj, studenče


Kako bismo pokušali spasiti barem mali dio starih molitava koje su naše bake i prabake molile, objavljivat ćemo one koje smo uspjeli sakupiti uz veliku pomoć naših svećenika.

Oj, studenčežive vode
pusti nama zlatne zrake
od milosti majke ta'ke.
Grišnik leže na postelju.
Otud idu mrka vrata
smrkoše se oko vrata.
Svi mu danci pomanjkaše
sva mu braća pobjegoše.
Sam' ostaše 'uda dila:
Ako budem dobra bila
Od nji' bi mi pomoć bila.
Kad se tijelo s dušom prelo:
moje tijelo jadno bilo.
Nije htjelo posta postit'.
Nije htjelo Boga molit'.
Nije htjelo crkvi ići.
Dosta jesti, dosta piti
na nozdrve mirisati
mrtve kosti potresati.
Ni od ljudi ni od žena
već od one male djece
što se znaju Boga molit'.
po sve vijeke vjekov'.
Amen.

Mons. Vlado Lukenda, 1948., Barlovci