Mons. Vukšić slavio je misu u zajedništvu s nadbiskupom u miru Vinkom kard. Puljićem i uz koncelebraciju provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravka Dadića, voditelja i zamjenika Đakonske pastoralne godine mons. Pave Jurišića i fra Mire Relote te profesora fra Šime Ivelja i nadbiskupova tajnika vlč. Dine Mustafija.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Tomo pozdravio je nazočne i potaknuo da, po zagovoru Sv. Justina prikažu svetu misu na vlastitu duhovnu korist. Kazao je da će on, zajedno s kardinalom i nazočnim svećenicima moliti za đakone koji se pripravljaju za svećeništvo da ih dragi Bog blagoslovi u njihovu služenju Božjem kraljevstvu i naviještanju Božje riječi u službi bližnjima.

Bog je uvijek prisutan

U prigodnoj propovijedi nadbiskup Vukšić je najprije promišljao o misnim čitanjima iz Knjige Sirahove (42,15-25) te posvijestio kako se "upravo u tom odlomku na osobit način sažima ono što je poslanje svakoga svećenika".

"Prema Sirahovoj knjizi to je prije svega stalno podsjećati ljude, koje susrećemo, na djela Božja, na Božju prisutnost u njegovim djelima u ovome svijetu. Ovaj odlomak na vrlo krasan način sažima i ono što ste nekada učili kroz svoj studij kao neku vrstu apologetike, kao neku vrstu dokazivanja s tim da je ovo rječnik starozavjetnog proroka koji se trudi da kroz različite slike ljude, kojima se obraća, podsjetiti da je Bog stalno prisutan među njima na različite načine i da su zapravo situacije u kojima ne vidimo Božju prisutnost posljedica prije svega duhovne sljepoće ljudi, a ne odsutnosti Boga samoga", kazao je i dodao da je poslanje svećenika upravo to, na vrlo sažet način rečeno, "podsjećati da je dragi Bog po svojim djelima stalno prisutan na ovome svijetu".

Nadalje je promišljao o Markovu evanđelju u kojemu sveti pisac pripovijeda o čudu koje je Isus učinio nad slijepim Bartimejem tako što je ovaj progledao i počeo slaviti Isusa. "Cijeli ljudski rod, naime, pa i svaki čovjek na svoj način slika su Bartimeja koji u svojoj sljepoći sjedi pored puta kojim prolazi Isus i u jednom trenutku ga prepoznaje". 'Sine Davidov', kaže Bartimej iz svoje inteligencije, a iza očiju u kojima progleda na duhovni način u obliku vjere. 'Sine Davidov' u biblijskom izričaju je zapravo Mesija – to je onaj koji je Spasitelj svijeta. Bartimej, dakle, prepoznaje u svojoj vjeri Isusa kao Spasitelja. Poslanje svećenika je upravo to da po najprije on sam prepozna sina Davidova, Mesiju i Spasitelja i da, prepoznavši ga, može istoga sina Davidova navješćivati drugima sve zato da progledaju, da i svaki od nas progleda i da svi ljudi progledaju", poručio je nadbiskup Tomo te nadalje promišljao o svetcu dana Sv. Justinu koji je u jednome dijelu svoga života, u svojoj mladosti, bio duhovni Bartimej.

"Nije, ni poznavao, ni vidio, ni uspijevao prepoznati sina Davidova. A onda mu se, kao velikom umu, filozofu koji je čak kasnije imao svoju školu u Rimu, dogodilo da je prepoznao kao Bartimej sina Davidova, uz njega pristao i ne samo da ga je naviještao vlastitim riječima i vlastitim umom svojim učenicima, nego na kraju i svojim životom u obliku svjedoka Kristova, koji je dao vlastiti život za njega, potvrdio svoje obraćanje i postao zauvijek uzor, primjer i poticaj svima koji navještaju riječ Božju i žele biti Isusovi svjedoci. Sveti Justin, dakle, obrativši se, izišavši iz onoga što se zove duhovna sljepoća, prepoznavši kroz vlastitu vjeru Krista Gospodina, sina Davidova, kao Spasitelja svijeta, ne samo da je pristao, nego se do kraja života uspio othrvati onome što se zove obožavanje lažnih vrjednota", kazao je i potaknuo "neka naš svećenički život bude put za Isusom, put za Justinom, put za Bartimejem, put svjedoka koji će stalno navješćivati i svjedočiti da je Bog stalno prisutan među ljudima; da je potrebno da ljudi na duhovni način iziđu iz vlastite 'sljepoće' i prepoznaju Krista Gospodina, da za njim hode kao jedinom pravom vrjednotom našim Spasiteljem i našom nadom".

Podjela diploma

Nakon euharistije uslijedio je čin predaje diploma o završenoj Đakonskoj pastoralnoj godini četvorici đakona Franjevačke provincije Bosne Srebrene, trojici Hercegovačke franjevačke provincije i po jednom đakonu Mostarsko duvanjske biskupije i Vrhbosanske nadbiskupije.

Nazočnima se najprije obratio voditelj Đakonske pastoralne godine mons. Jurišić te istaknuo da su svi pozvani biti prenositelji Evanđelja. Podsjetio je na riječi pape Sv. Pavla VI. da "Evanđelje mora najprije biti razglašeno svjedočenjem" te da "čovjek koji je evangeliziran i sam počinje evangelizirati". "Valja nam tu činjenicu imati na umu, posebno u današnjem svijetu. Bog neće ostaviti svoje hrabre svjedoke koji nastoje životom vršiti volju Božju i tim svjedočanstvom dati opravdanje primljenog poziva i dara. Pred vama je veliko polje rada. Ali ne bojte se! Bog je naša snaga. On je i pjesma naša", poručio je mons. Jurišić, javlja KTA.

Potom su nazočni đakoni fra Mile Beljo, fra Drago Blažević, fra Ivan Crnogorac, fra Fran Ćorić, vlč. Darko Endrich, fra Nikola Livaja, fra Marin Mikulić, fra Stjepan Orkić i don Zvonimir Rezo iz ruku nadbiskupa Vukšića dobili diplome o stjecanju potrebne spreme za svećeničku službu.

Uslijedilo je bratsko druženje za zajedničkim stolom.

Ž.I., KT