Sarajevo

XX. susret liturgijskih zborova Vrhbosanske nadbiskupije

Važno je stalno slušati i čuti jedni druge, kako ne bismo solirali izvan zbora


Tradicionalni susret liturgijskih zborova Vrhbosanske nadbiskupije, XX. po redu, upriličen je u subotu, 11. svibnja, u katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu.

Foto: Katolički tjednik

Foto: Katolički tjednik

Susret je započeo euharistijskim slavljem kojeg je predvodio kanonik Vrhbosanskog kaptola i rektor katedrale preč. Marko Zubak uz koncelebraciju trojice svećenika.

Preč. Zubak je na početku slavlja istaknuo kako su razlozi njihova okupljanja slaviti Boga „svojim glasom i stasom, svojom dušom i pjesmom“, te da „rastemo u zajedništvu kao Crkva slaveći i moleći da Kraljevstvo Božje bude sve više uprisutnjeno među nama.“

Radost zajedništva

Nakon svetopisamskih čitanja preč. Zubak uputio je prigodnu homiliju u kojoj se osvrnuo na apostolsko pismo Ulaskom u novo tisućljeće sv. pape Ivana Pavla II. u kojem poziva vjernika da od Crkve naprave dom i školu zajedništva. „To je, smatrao je on, za nas veliki izazov želimo li odgovoriti Božjem planu i očekivanjima ljudi u tisućljeću koje je tada bilo pred nama. Zato nas je Papa pozvao da prije nego bilo što drugo učinimo promičemo duhovnost zajedništva na svim razinama našeg društvenog i kršćanskog života: u odgoju, školi, obiteljima i u raznim drugim zajednicama i prigodama. Jer i sam Bog je zajedništvo Oca i Sina i Duha Svetoga. Stoga nema ništa prirodnije, ako smo slika njegova, da i mi budemo takvi i svim svojim bićem to činimo i uvijek podupiremo one koji to čine“, posvijestio je propovjednik zahvalivši zatim zborovima uime vrhbosanskog nadbiskupa mons. Tome Vukšića na „izrazima duhovnog zajedništva kojem vi svakodnevno doprinosite sudjelujući i u ovom zajedničkom zborovanju, ali i svakodnevnom kroz probe pjevanja i same nastupe na nedjeljnim i blagdanskim slavljima“.

Kazao je kako je najsavršeniji instrument ljudski glas i kako „nema ništa veličanstvenije od toga koristiti taj Božji dar i to koristiti ga Bogu na slavu i na spasenje ljudskih duša“.

„Ovdje smo danas da ponajprije zahvalimo dragom Bogu za dar života, za talente koje imamo, za mogućnost i priliku da ga slavimo svojim glasom, a onda i za zdravlje i zajedništvo koje ostvarujemo i primamo, ugrađujući sebe u veliki orkestar zvani Crkva Kristova koja nama i svim ljudima svijetli i pokazuje put prema vječnosti“, objasnio je preč. Zubak.

U nastavku je upozorio kako čovjek današnjice često previše govori, a premalo sluša, te kako se boji tišine i onoga što bi u njoj mogao pronaći, a zapravo, „ako darujemo svoju tišinu Bogu, njega ćemo u njoj i pronaći“.

Na kraju je potaknuo vjernike „neka ovo naše glazbeno zborovanje bude radost zajedništva s Bogom i jednih s drugima i ostvarenje svega onoga što sveta glazba označuje i čemu služi, a to je proslava Boga kroz naše zajedništvo i pjesmu.“

Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler kojim je ravnao vlč. Marko Stanušić, regens chori sarajevske prvostolnice i koordinator za crkveno-liturgijsku glazbu Vrhbosanske nadbiskupije, koji je godinama i organizator okupljanja zborova, a sudjelovali su i članovi svih pet okupljenih zborova.

Prigodni koncert

Po završetku sv. mise i nakon kratke stanke uslijedio je koncert duhovne glazbe tijekom kojeg je pet zborova nazočne počastilo s izvedbama 10 višeglasnih ili gregorijanskih popijevki. Voditeljica programa bila je s. Rahela Brkić.

Poslije Zbora bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa Stjepan Hadrović, čiji je dirigent vlč. Ivan Rako, nastupili su zborovi župa: Uznesenja Blažene Djevice Marije Uskoplje pod ravnanjem s. Renate Lizatović, Sv. Ante Bugojno koji je predvodila s. Auksilija Milić, Sv. Ante Žepče čiji je dirigent vlč. Predrag Stojčević i Katedralni mješoviti zbor Sarajevo pod ravnanjem vlč. Stanušića.

Nakon kratkog obraćanja vlč. Stanušića, preč. Zubak uručio je zahvalnice voditeljima zborova, te je uslijedilo zajedničko fotografiranje i druženje u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu.

J.M., KT