Vatikan

Papa odobrio osam dekreta o čudesima i herojskim krepostima


Papa je 13. svibnja u audijenciju primio kard. Angela Becciua, pročelnika Zbora za proglašenje svetih, te odobrio objavljivanje dekreta za nekoliko časnih slugu Božjih, jednu blaženicu i za dvije buduće svetice.

Riječ je o Bl. Giuseppini Vannini i Bl. Dulce Lopes Pontes.
Krsno ime Bl. Dulce bilo je Maria Rita. Rođena je 1914., i imala je šest godina kada je preminula njezina majka, te su brigu o njoj preuzele tete. S 18 godina ušla je u Kongregaciju sestara misionarki Bezgrješnoga začeća Majke Božje, gdje je uzela ime Dulce. Jedno od nadahnuća u razlučivanju njezina zvanja bio je život Sv. Terezije od Djeteta Isusa. „Koliko god ljubavi imam u svojem malenom srcu, premalo je za tako velikoga Boga“, napisala je sestra Dulce kada je ušla u samostan.

S. Dulce utemeljila je Uniju radnika Sv. Franje, odnosno kršćanski pokret radnika u brazilskoj saveznoj državi Bahiji. Potom je, u napuštenim kućama na jednom otoku glavnoga grada Bahije, Salvadora, počela okupljati bolesne osobe. Međutim, morala je napustiti otok, te je cijelu strukturu za prihvat smjestila na nekadašnjoj ribljoj tržnici, ali općina ju je primorala da napusti i to mjesto.

Jedino mjesto gdje je mogla primiti više od 70 osoba kojima je bila potrebna liječnička pomoć, bio je kokošinjac samostana u kojemu je živjela, te se on ubrzo pretvorio u improviziranu bolnicu. Tako je započela povijest još jedne ustanove koju je osnovala, a to je bolnica Sv. Antuna koja je službeno otvorena 1959., a imala je 150 kreveta, dok primjerice sada prima 3 000 pacijenata na dan. Danas su ustanove koje je ona utemeljila poznate pod nazivom Socijalna djela sestre Dulce (Obras Sociais Irmã Dulce – OSID), a djeluju kao privatne karitativne ustanove podložne brazilskim zakonima.

Posljednjih 30 sestra Dulce bila je slaboga zdravlja, ali se 1990. počelo pogoršavati. Zbog toga je 16 mjeseci provela u bolnici, gdje ju je posjetio i papa Ivan Pavao II. Preminula je u samostanu Sv. Antuna, 13. ožujka 1992. Čudo po njezinu zagovoru dogodilo se 2001

Bl. Giuseppina Vannini rođena je u Rimu 1859. i krštena s imenom Giuditta. Kada je imala četiri godine izgubila je oca, a tri godine poslije i majku. Brigu o njezinom bratu tada je preuzeo ujak, njezina je sestra bila povjerena redovnicama Sv. Josipa, a Giuditta, koja je tada imala sedam godina, bila je primljena u Zavod Torlonia u Rimu, gdje su je Kćeri milosrđa odgajale u kršćanskoj vjeri i pripremale za život.

Nakon što je postala odgojiteljica predškolske djece, kada je imala 21 godinu ušla je u novicijat Kćeri milosrđa u Sieni. Međutim, ubrzo se zbog zdravstvenih razloga vratila u Rim. Osjećajući snažan poziv na redovnički život, zadnjega dana duhovnih vježbi, krajem 1891., zatražila je savjet od propovjednika, kamilijanca oca Luigija Tezze, koji je imao zadaću ponovno uspostaviti zajednicu kamilijanki Trećega samostanskog reda...

Oslabljena teškom srčanom bolešću s. Giuseppina preminula je 23. veljače 1911. Iza sebe je ostavila družbu sa 16 redovničkih kuća u Europi i na američkom kontinentu, sa 156 redovnica. Blaženom ju je 1994. proglasio Ivan Pavao II.

KT