Božićnu poruku biskupa Perića upućenu 21. prosinca u Mostaru prenosimo u cjelosti: 

„Postoji u teologiji mišljenje da bi svemogući Bog Otac, u svemu zamišljaju stvaranja čovjeka i čovječanstva, ostvario plan vremenita utjelovljenja svoga vječnog Sina sve i da nije bilo prvotnoga čovječanstava grijeha u ortakluku s đavlom.

Kažu naime, kako je Bog čovjek stvorio od zemlje na zemlji, namjenjujući mu vječnu sreću u nebu. Kako je taj čovjek ili ljudski par u životnoj kušnji radikalno zgriješio neposluhom višnjoj zapovjedi, Bog ga je osudio na tjelesnu smrt, ali s perspektivom uskrsnuća tijela o Sudnjemu danu.

Nije se on 'naknadno sjetio' i smislio djelo Utjelovljenja i Otkupljenja po svomu Sinu, nego je Svemogući sve to o čovjeku smislio u ključu svoga Sina, kojem je u prvom momentu vidio Utjelovljenje, i sav plan usavršenija i spasenja čovječnosti.

'Kada vrijeme napuni se da ta misao bude čin, krenu s grada Oca svoga Stvorac svijeta; Božji Sin i u tijelu pojavi se kao Sinak Djevičin.'

Kako se to povijesno vrijeme 'napunilo' u Božjem računanju i djelovanju?

Čovjek je od početka stvaranja u svojoj slobodi, suženoj slobodi i ograničenom razumu doživio krive izbore djelovanja, potaknut na to i uplitanjem zmije, đavla, koji je prije čovjekova izbora i grijeha, zlorabio svoje slobodno i razumno postupanje na svoju vječnu propust. Pa je onda želio upropastiti i čovjeka. I te se zle nakane ne odriče do danas.

Čovjek je u ovakvoj ekonomiji spasenja u takvu stanju da ne može ni pomisliti da svojim snagama postigne i ovo vremenito savršenstvo a kamo li ono vječno spasenje. Ne može ništa učiniti i postići bez Očeve providnosti, bez Sinova utjelovljenja i otkupljenja, bez Duhova milosna posvećenja. 'Bez božanstva Tvojega čovjeka je bez ičega tone sav u crnom zlu', molimo u himnu Duha Svetomu.

U tom kontekstu gledano, kada zapravo čovjek doživljava potpuno ostvarivanje svojih moći koje je Bog usadio u njegov duh? Mi vjernici katolici to vidimo svojim očima kada se jedan vjernik proglašava blaženim i svetim. Tu je Božje jamstvo, neprotumačivo čudo, da je taj čovjek postigao savršenstvo svoga bića, da je posve ispunio plan koji mu je Bog zadao. Te je to Bog pokazao i nama na vidljiv način da je zadovoljan s takvim čovjekom.

U povijesti, prije 2 000 godina bilo je osoba koje su u svome životu, s Božjom milošću, bile postigle vrhunac sukladnosti svojih misli, riječ i djela s Božjom apsolutnom razumnom voljom.

Tako se o Mariji Djevici kaže da je 'milosti puna' (Lk 1,28), da će 'Duh Sveti sići' na nju i sila će je 'Svevišnjega osjeniti' te će tako čudesno, nadnaravno i otajstveno začeti i naravno roditi Sina Božjeg.

Za sv.Josipa, Betlehemćanina pa Nazarećanina, Sveto Pismo tvrdi da je muž 'pravedan' (Mt 1,18) i Bogu u svemu poslušan: i prvi put kada nije trebao napuštati svoje zaručnice Marije koja je čudesno začela Sina Božjega (Mt 1, 24), i drugi put kada se rodio o glavi maloga Isusa te je s Marijom i Malim pobjegao u Egipat (Mt 2,14) i treći put kada se trebao vratiti iz Egipta u zemlju izraelsku (Mt 2,20), i četvrti put kada se trebalo opredijeliti za boravak u gradu Nazaretu (Mt 2,22).

Za Elizabetu, Zaharijinu ženu, Evanđelje izvješćuje da se 'napuni Duha Svetoga' (Lk 1,41).

O Zahariji, kao i njegovoj supruzi, kaže se: 'Oboje bijahu pravedni pred Bogom; živjeli su besprijekorno prema svima zapovijedima i odredbama Gospodnjim' (Lk 1,6).

Za njihova sina Ivana, Krstitelja evanđelist piše: 'ruka Gospodnja bijaše s njime' (Lk 1,66).

Za staroga Šimu u Hramu Evanđelje nam prenosi: 'Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu, i Duh Sveti bijaše na njemu'( Lk 2,25).

Za onu gospođu Anu, koja je provela udovištvu oko šezdeset godina, sve do svoje osamdeset i četvrte, svjedoče evanđelisti 'Nije napuštala Hram, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Boga' (Lk 2, 27).

Eto vrijeme napuni se - dočeka se trenutak kako je čovječanstvo u svojim najizabranijim članovima dozrelo primiti Božji plan i provesti u djelo što je bilo navješteno o Božjem Sinu.

I mi smo povezani, osobito Božićnom porukom, na sudjelovanje s Božjom istinom i životom, s Božjom svetošću i milošću, s Božjom pravdom, ljubavlju i mirom. I od nas Bog očekuje da budemo pravedni i bogobojazni, besprijekorni i poslušni njegovim zakonom, da se Duh Sveti nastani u nama. Tako će nama biti sretan Božić, dolazak utjelovljena Sina Božjega.“
 

Božićna poslanica biskupa Ratka Perića

Božić „u punini vrȅmena“

Godine 54. poslije Krista apostol Pavao šalje Poslanicu kršćanima u Galaciju, u kojoj čitamo: „A kada dođe punina vrȅmena, odasla Bog Sina svoga: od Žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: 'Abba!'“ (Gal 4,4-6). Što je to punina vrȅmena? –To je ono dobau kojem je čovječanstvoili barem skupina osoba tako dozrela, da primi Boga onako kako to Bog želi.Tj. barem neke osobe koje su tako nesebične i vjerne da primeSina Božjega u povijesti rođena od Žene, kako se on predstavlja: U jaslama - u jaslama! U patnji – u patnji!

Marija: Nazaretska djevica, „puna milosti“, koju sam Bog priprema za doček svoga Sina. Ona prihvaća suradnju s milošću. Otvorena Božjemu zovu i provjeri. Svojim pristankom odgovaraanđelu Gabrielu: Neka se ispuni Božja sveta volja,i u miru i u križu!Po takvoj osobi vrijeme poprima svoju „puninu“!

Josip:Bog Josipa ne priprema za zemaljskog oca svomu Sinu nego za skrbnika, koji preuzima svu očinsku brigu za Dijete do punoljetnosti. On prihvaća i djevičanski odnos prema Mariji, koja ne pozna muža, doduše zaručena za njega, ali se istodobno Bogu obećala da će po Božjem nadahnuću živjeti puninom djevičanske čistoće. Josip poštuje to obećanje i zato se iznenađuje kada se nađe da je „trudna“, ne znajući da je po Duhu Božjemu, pa je kani potajice otpustiti. Anđeo sve tako uređuje da Josip možesamo zahvaljivatiBogu kako je ušao u Svetu Obitelj.     

Zaharija: Starozavjetni svećenik moli od Boga da sa zakonitom suprugom ima dijete, ali zna da nema pravo na to, osim ako Bog dadne milost. I Bog dao. Uslišana mu molitva. On jest bio malo pokleknuo u vjeri jer je želio veću sigurnost, čudo, ali zato podnosi devetmjesečnu kaznu stroge šutnje. I njegov odnos prema Bogu jest prihvaćanje volje Božje. Sve izražava u veličanstvenu hvalospjevu„Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov“ (Lk 1,67).

Elizabeta:Vjerna mužu Zahariji, još vjernija Bogu opslužujući Njegove zapovijedi u pravednosti i besprijekornosti. I sama puna „Duha Svetoga“ pozdravlja Mariju, Majku Isusovu, i izriče joj naslov „Bogorodice“: „Otkuda mi da 'Majka Gospodina' mojega dođe k meni?“(Lk 1,43). Zaharija i Elizabeta odgajaju sina Ivana koji se stavlja u službu Mesije pokazujući ga narodu. Eto punine vremena!

Starac Šimun:U Hramu očekuje i dočekuje Mesiju i, ugledavši ga, izjavljuje da sada može mirno otići s ovoga svijeta jer su oči njegove vidjele spasenje Božje (Lk 2,30). Ispunjen život.

Ana proročica:Evanđelist ne zapisuje nijedne njezine riječi, ali je prikazuje kao moliteljicu, isposnicu, punu nade u Božje proviđenje. Ne napušta Hrama. Zato ima sreću zagrlitimaloga Isusa i o njemu pripovijedati svima (Lk 2,37-38).

Mnoštvo pastira: Anđeo javlja i običnim pastirima radosnu vijest da im se rodio Spasitelj. Oni razdragani trče pokloniti mu se. I pozdraviti Mariju i Josipa (Lk 2,8-20). Priznaju Spasitelja u jaslama!

Mudraci s Istoka: Oni nemaju Svetoga pisma, nego čitaju Božju Knjigu prirode, proučavaju zvijezde. Očekuju pojavu Boga na zemlji. Prate „zvijezdu Njegovu“ (Mt 2,2) i dolaze do Betlehema da se poklone i dare mu podare. Spremni su prijeći stotine kilometara, podnijeti ljute nevolje samo da slijedeNjegovu zvijezdu i budu obasjani njezinom svjetlošću. 

Dostaje ova skupina iskrenih i mudrih osoba da dadnusmisao vremenu u kojem su spremne Boga primiti u svoj životkako to Bog hoće. To je punina vremena: u Nazaretu, u Betlehemu, u Jeruzalemu, u Ain Karimu, na Istoku!

 - I mi smo u toj „punini vremena“ akosmokao ove biblijske jednostavne osobe otvoreni Božiću koji postaje jednim od nas, nama u svemu čovještvu jednak, osim u griješenju. Zato nam i može pomoćidarom patnje i uskrsnuća. Put je spasenja nesebičnost. Božić znači bližnji moj!

Početkom došašća, 2017.