Detroit

Fra Franjo Solanus Casey, novi kapucinski blaženik


Katolička Crkva i Kapucinski red bogatiji su za novog blaženika - fra Franju Solanusa Caseya.

Taj američki kapucin irskih korijena (1870.-1957.), čija je misa beatifikacije slavljena, 18. studenoga u Detroitu, bio je vratar samostana u tome gradu, te u drugim samostanima, uvijek u službi siromašnih, bolesnih i potrebitih.

Nasljedovatelj Sv. Franje

Misu proglašenja blaženim pred nekoliko desetina tisuća vjernika predslavio je kardinal Angelo Amato, pročelnik Kongregacije za kauze svetih.

Kapucinski generalni ministar nazvao je 1958. fra Solanusa „izvanrednim primjerom izvornoga kapucina i istinskim nasljedovateljem Sv. Franje“. Po svojoj službi i karizmi novi je kapucinski blaženik izuzetno sličan hrvatskome kapucinu sluzi Božjemu fra Anti Tomičiću.

Tko je novi blaženik

Bernard Franjo Casey (kao redovnik Solanus) rodio se u Oak Groveu u Wisconsinu (SAD), 25. studenoga 1870., od irskih doseljenika oca Bernarda Jamesa Caseya i majke Jelene Elizabete Murphy. Bio je jakog značaja i čvrste volje, obdaren sebedarnim duhom i ugodnom mjerom dobrodušnosti. Kao mladić posebno je volio sport, a sam se isticao u bejzbolu. Prije nego je stupio među braću kapucine bio je poljoprivredni radnik, drvosječa, pekar, zatvorski čuvar, vozač tramvaja.

Godine 1892. stupio je u biskupsko sjemenište Sv. Franje Saleškog u Milwaukeeju. Budući da nije bio u stanju plaćati stan i hranu u cijelosti, zaposlio se kao brijač među svojim kolegama. Za vrijeme studija odlučio je stupiti u Kapucinski red. Godine 1897. u samostanu Sv. Bonaventure (Milwaukee) obukao je kapucinsko redovničko odijelo i dobio ime Franjo Solanus. Za svećenika je posvećen 24. srpnja 1904. Uvijek je obavljao dužnosti koje su obično obavljali braća laici. Tako mu je odmah povjerena dužnost sakristana i vođenje ministranata. God. 1906. povjerena mu je služba samostanskog vratara. Nakon što je bio u različitim samostanima svoje provincije, dodijeljen je na kraju samostanu Svetog Bonaventure u Detroitu, kao vratar gdje je 21 godinu privlačio veliku rijeku naroda koji je hrlio k njemu.

Svoju službu vratara vršio je i po 10 sati dnevno, ne dopuštajući si predah ili bilo kakvu stanku, crpeći snagu do nogu Isusa u Presvetom Sakramentu. Svetački je preminuo 31. srpnja 1957.

Postupak za njegovo proglašenje blaženim započeo je 1976. Dobivši «nulla osta» od Kongregacije za kauze svetaca, u Detroitu je 1983. započeo proces o priznavanju herojskog stupnja kreposti koji je završen slijedeće godine. Positio super virtutibus predan je 20. travnja 1995. a 11. srpnja iste godine objavljen je dekret o herojskom stupnju kreposti.

KT