pet, 04. prosinca 2020. 08:20
O životopisu Sv. Ivana Damaščanskog ne zna se mnogo. Rodio se u arapskoj obitelji u Damasku oko 675., a preminuo 4. prosinca 749. u Mar Sabi kod Jeruzalema. Kao crkveni naučitelj ostao je upamćen po mnogobrojnim crkvenim pjesmama.
S obzirom da potječe iz arapske obitelji imao je i arapsko ime – Mansur (Viktor). Živeći kao kršćanin pod vlašću islamskog kalifata mogao je svjedočiti ondašnjoj toleranciji između ovih dviju religija. Njegov je otac bio financijski činovnik u službi kalifata. Tu je službu i Ivan naslijedio, ali je ubrzo s prijateljem Kuzmom, koji je stigao iz Sicilije, 730. otišao u samostan Sv. Sabe (Mar Saba) u Jeruzalemu.
Kako se navodi u Patrologiji Juraja Pavića i Tomislava Tenšeka (str. 304.) Kuzma je kasnije postao biskupom u Majumi, a Ivan se, zaređen za svećenika, posvetio kontemplaciji i nauci.
Budući da je u Crkvi VII. i VIII. stoljeća postojala snažna struja koja se radikalno protivila likovnom prikazivanju Presvetoga Trojstva, Isusa Krista, Gospe, anđela i svetaca kao i javnom ili privatnom štovanju svetih slika (što je ostalo upamćeno pod nazivom: ikonoklazam), Sv. Ivan Damaščanski je u svojim spisima i pjesmama istupao proti njih.
U svome glavnome djelu Izvor spoznaje (ili znanja) obuhvatio je vjerske istine Svetoga pisma i tradicije te ih posložio u jednu cjelinu. Zato ga se u istočnoj Crkvi smatra prvim dogmatičarom, iako nije originalni mislilac nego je marljivo prikupljao i sistematizirao ono što su drugi crkveni oci donosili. Ponajviše se oslanjao na Sv. Grgura Nazijanskoga.
No, u povijesti Crkve ostat će upamćen po svojim iznimnim pjesmama, kanonima kojima je uresio istočno bogoslužje (poglavito u oblikovanju Oktoethosa, temeljne liturgijske knjige bizantske Crkve). Odatle će si priskrbiti naziv: Hrysoroas – zlatostruni.
Zbog homilija o Bogorodici a napose njezinu uznesenju na Nebo, često ga se naziva Doktor Uznesenja.
Papa Leon X. proglasio ga je 1890. godine naučiteljem Crkve, a spomendan mu je na dan preminuća: 4. prosinca.
KT