22. veljače

Sv. Maksim, biskup


Sv. Maksima ubrajaju među najznačajnije ličnosti u Italiji u 6. stoljeću. Bio je čovjek širokih pogleda, a razumio se i u financije pa je u isto vrijeme bio i namjesnik cara Justinijana i pape Vigilija, dok se Papa nalazio na bizantskom dvoru.

O Maksimu, biskupu iz Ravenne, pisao je nekadašnji porečko-pulski biskup Dragutin Nežić koji je naveo da ovaj svetac rodom iz današnjeg Veštra između Rovinja i rta Guštrine te da je živio i radio u pulskoj crkvi kao đakon. U tom gradu dao je sagraditi veliku crkvu Svete Marije, koja je zbog svoje raskoši prozvana Krasnom (Santa Maria Formosa). .

Car Justinijan 546. imenovao ga je 27. biskupom u Ravenni (Romagna) i tu službu vršio je od 546. do 556. Zapravo, prvi se na Zapadu prozvao nadbiskupom, a na taj način htio je naglasiti kako nije samo biskup jedne biskupije, već više njih. Prije nego što je postao biskup, Maksim je neko vrijeme boravio na bizantskom dvoru, gdje je stekao povjerenje i naklonost cara Justinijana. Početkom 545. umro je ravenski biskup Viktor. Kako je od godine 540. Ravenna bila u vlasti Bizanta, njezini građani poslali su svoje predstavnike caru i zamolili palij za novog biskupa, kojeg su sami predlagali. Car je međutim odabrao Maksima, kojeg je 546. u grčkom gradu Patrasu posvetio sam papa Vigilije. Građani Ravenne osjetili su se povrijeđeni u svojim pravima pa su novog biskupa primili prilično hladno. Međutim, biskupova taktičnost, diplomatska sposobnost i pastoralni žar pomalo su svladali otpor i neraspoloženje Ravenjana.

Maksima ubrajaju među najznačajnije ličnosti u Italiji 6. stoljeća. Bio je čovjek širokih pogleda, a razumio se i u financije pa je u isto vrijeme bio i namjesnik cara Justinijana i pape Vigilija, dok se Papa nalazio na bizantskom dvoru.

Devet godina njegovog biskupovanja u Ravenni predstavlja zlatno doba u povijesti tog grada. Kao biskup mnogo toga je sagradio, a još više od spomenika crkvene umjetnosti obnovio. On je dovršio i posvetio glasovite ravenske bazilike San Vitale i Sant'Apollinare in Classe, koje su i danas neprocjenjivo kulturno bogatstvo tog talijanskog grada.  

Bavio se i pisanjem te naručio izradu velikog broja iluminiranih rukopisa. Posvetio se i reviziji liturgijskih knjiga te ispravljanju latinskog teksta Biblije te je izdao gotovo čitavu Bibliju.

Mnogo je radio na jedinstvu Crkve i izvan svoje biskupije. One koji su zalutali na krive nauke pozivao je na pravi put, žalosne tješio, a potrebnima pružao materijalnu pomoć.

Preminuo je 22. veljače 556, u Ravenni, a pokopan je u crkvi Svetog Andrije. Za vrijeme napoleonskih ratova Maksimovo tijelo preneseno je u ravensku katedralu. Na glasovitom mozaiku u bazilici San Vitale, koji prikazuje pratnju cara Justinijana, nalazi se vjerno prikazan i njegov lik.

Ime potječe iz latinskog superlativa magnus, maximus i znači: velik, prvi, najstariji os sinova.

T.M.I., KT