28. siječnja

Sv. Toma Akvinski, crkveni naučitelj


Sv. Toma Akvinski, redovnik i crkveni naučitelj, čiji spomendan Crkva obilježava 28. siječnja, rođen je 1225. u talijanskoj Roccasecci.

Foto: britannica.com

Foto: britannica.com

Toma, potomak plemenite obitelji Akvinskih, gospoda­ra Roccasecce, rastao je kao vrlo ozbiljno i pribrano dijete, koje je voljelo učenje. Otac je za njega sanjao briljant­nu političku, pa možda čak i crkvenu karijeru, koja se u to vrijeme jednako cijenila. No, stvari su ipak tekle drugačije. Kada je došao čas odluke, Toma je sve za­panjio riječima: „zaredit ću se za dominikanca“. Dominikanci su u to vrijeme bili poznati prije svega kao tzv. pros­jački red pa je obitelj poduzela sve kako bi svoga po­tomka odvratila od takve zamisli.

Pokušali su ga čak i zatočiti, no nisu uspjeli: Toma je ušao u red propovjednika, koji ga je poslao prvo u Köln, gdje je za učitelja imao Sv. Alberta Velikoga, a potom na pariško sveučilište, gdje se smjesta istakao umnošću, predanošću učenju te stanovitom upravo tvrdoglavom šutljivošću. Kolege su ga radi toga nazvali „nijemim volom“, a njegov je učitelj Albert Veliki, koji je cijenio njegovu suzdrža­nost i predviđao mu svijetlu budućnost, jednoga dana re­kao: „Možda i jest nijemi vol, no, kada jednoga dana pro­govori, njegovo će mukanje odjeknuti po cijelome svijetu“.

Najveća zasluga Sv. Tome je jasnoća i dubina njegova uma, stavljena u službu teologije i kršćanskoga nauka. Njegova su uistinu monumentalna djela otvorila putove i utvrdila staze kojima su se kretali teolozi svih vremena, sve do naših dana.

U Parizu je tako postao docent filozofije i teologije. Po­tom je predavao u Orvietu i Napulju. Plod svojih studija ii teoloških promišljanja sažeo je u djela neobične dubine. Najpoznatije mu je djelo Summa theologiae, pravi monu­mentalni rad, kojim je istražio istinu, produbljujući dogme i otajstva kršćanske vjere.

Kada su Tomu Akvinskoga odlučili proglasiti svetim, netko odonih koji svetost mjere „na grame“ usprotivio se i rekao papi Ivanu XXIII.: „Ma, kako ga možete proglasiti svetim: gdje su mu junačke kreposti, gdje su čudesa?“ Taj se u tome nije prevario: kada je riječ o čudesima, Sv. Toma je uistinu bio poprilično „škrt“ te nije uspio izvesti čak niti tri-četiri, koliko bi bilo potrebno za ušut­katislijepe sljedbenike kodeksa. No, Papa ga je umirio riječima:„Koliko je teoloških tvrdnji napisao, toliko je čudesaučinio.“

J.P., KT