26. kolovoza

Sveta Mariam iz Betlehema


Svetu Mariam Baouardy nazivali su „Glasnicom Duha Svetoga“ jer je gajila izvanrednu pobožnost prema trećoj osobi Presvetog Trojstva.

Sveta Mariam Baouardy rodila se 5. siječnja 1846. u Ibilinu kraj Shefa-Amr u Galileji, u Palestini. Pripadala je grkokatoličkom obredu pa je mogla rano primiti prvu svetu pričest. Bila je trinaesto od 14-ero djece, a oba je roditelja izgubila još posve mala. Umrli su jedno za drugim u roku od samo nekoliko dana. Primio ju je onda jedan bogati rođak. U blizini Aleksandrije kupio je lijepu kuću i ondje se stalno nastanio. Trinaestogodišnja se djevojčica razvila u ljepuškastu damu, a rođak je i njoj kupio lijepu kuću, našao lijepog i bogatog zaručnika to ugovorio dan ženidbe.

Tog je dana svatovska dvorana bila puna uzvanika. Mladoženja i rođak mlade blistali su od veselja. Mlada je bila još odsutna. Napokon je došla i ona, ali gle strahote! Ošišala je kosu i stavila je na glavu svoje sestrične. Uz kosu se nalaze svi dragulji i sav nakit što joj bijaše dan. Nakon tog događaja bogati rođak poče postupati s Mariam kao sa zadnjom od robinja. Tako 7. rujna 1858. jedan musliman, koji ju je htio oženiti, a ona ga odbila, ubo ju je sabljom, a zatim svezao u nekakvu koprenu te bacio u neku tamnu ulicu da je požderu ogladnjeli psi. No spasila ju je njezina nebeska Majka Marija i čudesno ozdravila zadobivenu ranu. Poslije tog nemilog događaja kao sluškinja se zaposlila u Aleksandriji, često mijenjajući svoje radno mjesto kako je ne bi uhvatili njezini neprijatelji, osobito njezin bogati rođak. U 16. je godini potpuno oslijepila i liječnici su je proglasili neizlječivom. No, njezina ju je nebeska Majka ponovno ozdravila. I tad joj bi ponuđeno radno mjesto u Marseillesu kod jedne sirijske obitelji. Ona je to prihvatila te se već 1863. našla u Europi. Ali ondje je vrlo brzo počela čeznuti za samostanom. Nije trebala dugo čekati; u proljeće 1865. kao postulantica ušla je u samostan sestara Sv. Josipa.

Prvog petka u svibnju 1867. Gospodin ju je odlikovao svetim ranama kao prije nje tolike druge mistike. Nakon dvije godine novicijata sestre su morale glasovati da li da joj se dadu zavjeti ili ne. Glasovanje je završilo negativno. To je značilo i rastajanje s tim samostanom.

Ali, Bog je s njom imao druge namjere. Primile su je u samostan karmelićanke u gradu Pauu u Francuskoj. Ondje je 21. studenoga 1871., na blagdan Marijina prikazanja u hramu, položila zavjete. Kao misionarka najprije bijaše poslana u Mangalore, u Indiji, ali se već 5. studenoga 1872. vraća u kuću maticu u Pauu. Zatim, nakon tri godine, s. Mariam morala je opet na put jer se osniva novi samostan u Betlehemu. Dva su se samostana gradila pod njezinim vodstvom: u Betlehemu i u Nazaretu, ali 1878. Gospodin je svoju vjernu službenicu pozvao k sebi da je nagradi za tolike patnje što je u relativno kratkom životu morala pretrpjeti.

Njezino je štovanje Duha Svetoga bilo doista izvanredno. Učiteljica je novakinja jedanput o njoj rekla: „Drago dijete ne može glumiti da ima izvanrednu pobožnost prema Duhu Svetom. Kad ona o Njemu govori, to je uvijek s izrazima najžarčega zanosa i tada izgleda kao preobražena.“

U svim se svojim nedaćama Božja službenica utjecala Duhu Svetom i to s pouzdanjem, vrijednim da ga pobožne duše nasljeduju.

Spomenimo još da je ona potakla i gradnju Karmela u Betlehemu.

Svetica je preminula 26. kolovoza 1878. Njezin je mistični život bio doista izvanredan, u isto vrijeme označen krajnjom jednostavnošću. Proces za njezino proglašenje blaženom započet je u Rimu 18. svibnja 1927. te ondje i okrunjen beatifikacijom 13. studenoga 1983. Papa Franjo proglasio ju je svetom 17. svibnja 2015.

J.P., KT