Piše: Marija Kalaba, prof

Kao, svi govore o učenju, o radnoj navici, o budućnosti, o nekim bodovima i natječajima, o rezultatima i diplomama, i onda lijepo od svega toga ne stignu spomenuti i ovu drugu priču. A trebali bi jer svemu treba dati svoje mjesto.

I još mi je jedna omiljena izreka koju nekada u krugu svojih kolega izreknem kad se spominju preopterećenja radnim obvezama i tijekom odmora. Kažem im da bez kvalitetna odmora nema ni kvalitetna rada. I to je tako. I djeca živnu. Pa onda o slobodnom vremenu elaboriramo na način da ih pratim u promišljanjima i samo naglašavam njihove zaključke. I dodam malo svoga mišljenja i pedagoških spoznaja.

Jedno bez drugog ne ide

Prije nekoliko dana bila je baš neobična radionica. Jedna djevojčica se šalila kako ona od silnog učenja pokušava neke predmete prebaciti u slobodno vrijeme i sad misli da joj je nastavnica jednog predmeta teta koju posjećuje vikendima. Šalila se, ali djeca su genijalna za otkrivanje biti problema. Drugi dječak je kazao kako sanja loptu od početka školske godine jer ne stigne od obveza na utakmice s društvom koje su bile sastavni dio osnovnoškolskog slobodnog vremena. I tako redom. Činjenica je da bez rada nema opstanka. I činjenica je da slobodno vrijeme čini čovjeka kompletnim, ispunjenim i to su dvije strane iste medalje. Jedno bez drugog ne ide. Kako tinejdžerima pristupiti kad je u pitanju ova tema? Otvoreno. Kao i kod svih drugih tema.

Nije slobodno vrijeme samo po sebi svrha, već su svrha i smisao njihovi doživljaji sebe kao osobe i sebe u interakciji s drugima. Treba toj našoj mladosti poručiti da i slobodno vrijeme izgrađuje

Pomoći im da u organiziranju svoga vremena nauče odvojiti vrijeme za sebe. Pri tome naglasiti da nije slobodno vrijeme besposlica i pasivno provođenje vremena u kući ili izvan nje. Bilo bi dobro da to vrijeme ima neke sadržaje. Da se razumijemo, nije strašno ni kad smo neko kratko vrijeme izvan aktivnosti, ali nije dobro da ti odjeljci vremena budu česti ili dugi.

Bolje je ipak svoje slobodno vrijeme popuniti nekim finim aktivnostima koje nam daju kvalitetu, ljepotu, polet.

Otvoreni razgovori

Svatko je različit i svatko ima dijapazon svojih odmarajućih aktivnosti koje ga pri tom i usrećuju. Tinejdžeri imaju pomalo grupirane ciljeve slobodnih aktivnosti. Često je to zabava. I često u širem smislu. A trebaju je ipak svesti na konkretne oblike. Ne bi bilo dobro da samo satima sjede u nekom kafiću ili na nekom drugom mjestu i pri tome tipkaju na svojim mobitelima. Neka je to pristojan kafić (za one koji imaju dovoljno godina za izlaske), ali neka se tu, za stolom, vode razgovori fejs tu fejs, neka se izmjenjuju iskustva i neka svatko tijekom tog druženja dobije osjećaj da je tu baš na pravom mjestu, prihvaćen i ravnopravan. Među svojima.

Vrijeme koje izgrađuje

To je jako bitno. Emocija koja se proizvede tijekom aktivnosti slobodnog vremena. Dakle, nije slobodno vrijeme samo po sebi svrha, već su svrha i smisao njihovi doživljaji sebe kao osobe i sebe u interakciji s drugima. Treba toj našoj mladosti poručiti da i slobodno vrijeme izgrađuje. Neke druge segmente njihove osobnosti. Važna su znanja o prirodi, o umjetnosti i svemu drugom, ali važna su i znanja o sebi, o onome što ih usrećuje, veseli, što ih puni energijom i daje im volju za životom. Život nije samo obveza. Život je puno više. Život je harmonija u kojoj treba biti sklad svih ljudskih kapaciteta, i to na način koji je najbolji za svakoga pojedinačno. Produktivno slobodno vrijeme je osnova za sve drugo. Ono je polazište djelatne aktivnosti, sjedište motivacije i baza kojoj se vraćaju. Tu su blizu sebi bez razmišljanja što drugi očekuju od njih. Tu oni sebi postavljaju pitanja tipa što oni žele od sebe, što njima odgovara i što su izvori njihove snage.

Navedite im sve moguće promjere provođenja slobodnog vremena koje vi znate. Ne kulise, mjesta, formu, već načine i ishode. Treba im toga. Da bi bili cjeloviti graditelji svojih budućih dana i godina. Svoje budućnosti.