Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Počeo je Peter Magyar – žestoko. Taj je čelnik Tisza, pobjedničke stranke na parlamentarnim izborima u Mađarskoj, nakon ono malo sna u pobjedničkoj izbornoj noći zalivenoj pjenušcem, već rano ujutro poručio mađarskom predsjedniku Tamasu Sulyoku neka podnese ostavku i – čim se formira nova vlada – napusti predsjedničku rezidenciju. Oni koji su eventualno mislili da je taj bivši miljenik istom svrgnuta Viktora Orbana ovako imperativan (samo) pred novinarima, mogli su se u prošlu srijedu uvjeriti kako s njim nema šale.

Mađarska nema vremena

Posjetivši Sulyoku u predsjedničkoj rezidenciji, taj je 45-godišnjak aktualnom predsjedniku sve skresao u brk. Na što mu je ovaj, prema, doduše, svjedočenju budućeg premijera, obećao da će mu dati mandat za sastav vlade te kako planira sjednicu parlamenta za početak svibnja. Prema mađarskom Ustavu, predsjednik mora sazvati novi saziv parlamenta najkasnije 30 dana nakon izbora. Dakle, budući da su izbori bili 12. travnja, to će biti 12. svibnja. No, Magyar nema kad čekati te poručuje predsjedniku kako to treba učiniti već 5. svibnja.

„Naša zemlja nema vremena za gubljenje“, navijestio je žurne promjene nakon pohoda budimpeštanskim predsjedničkim dvorima, uz opasku kako taj čovjek od velikoga Orbanova povjerenja nije sposoban utjeloviti jedinstvo mađarske nacije, nije dostojan biti čuvar vladavine prava u Mađarskoj i nije sposoban služiti kao moralni kompas ili uzor mađarskom narodu.

Inače, mađarskog predsjednika bira parlament i Sulyok je izabran u veljači 2024. Budući da su nakon travanjskih izbora „novi sudci u Banjoj Luci“ – Magyrova Tisza osvojila je, naime, dvotrećinsku većinu –  predsjednik je očigledno izgubio bazu. Slijedom čega bi se moglo kazati kako žurba novoga premijera ima rezona. Uostalom, zaprijetio je – usput! – da će, ukoliko trenutačni šef države odbije dragovoljno abdicirati, ići na promjenu ustava. A baš to mu omogućava uvjerljiva izborna pobjeda i potpuna parlamentarna kontrola.

Brak, laži i videovrpce

Zanimljivo je, međutim, ovo prizivanje moralnog kompasa užurbana Petera. Njegov je, naime, privatni život prilično – tabloidan. Nakon 17 godina braka razveo se 2023. od Judit Varge, ubrzo nakon čega je ta ministrica pravosuđa podnijela ostavku. Jasno, nije, sad već, bivša gospođa ministrica, napustila ministarsku fotelju zbog rastave, nego zato što je supotpisala predsjedničko pomilovanje muškarcu koji je sudjelovao u prikrivanju pedofilskog zločina. Jasno, uzdrmalo je to vladajući (Orbanov) Fidesz, slijedom čega je aktualni izborni pobjednik formirao (svoju) oporbenu stranku. Ali i počeo obračun s vladajućima. Već 2024. objavio je audiosnimke na kojima se moglo čuti kako visoki dužnosnici pokušavaju utjecati na pravosudni proces i ublažiti politički delikatne slučajeve.

Nije (mu) lako sa ženama

Praktički preko noći Magyar, do tada prilično samozatajan, skrenuo je svjetla reflektora na mađarskoj političkoj pozornici na svoju malenkost. Imperija je, međutim, ubrzo uzvratila udarac: Judit Varga javno je progovorila o njihovu (bračnom) odnosu, tvrdeći kako je trpjela psihičko i emocionalno zlostavljanje te kako je zbog toga razvod bio nužan izlaz iz takve situacije. Štoviše, svjedočila je u nekoliko intervjua kako ju je bivši suprug u više navrata zaključavao, da je tijekom trudnoće bio grub te da je po njihovu zajedničkom domu hodao s nožem u ruci. Jednom je prigodom – čak! – lažirao samoubojstvo. No, kada je stigla hitna pomoć, odvezao se u pidžami, pa je Judit morala medicinski tim poslati natrag. Jasno, Peter je sve demantirao.

"Nakon ovoga što se ovdje događalo, i Goebbels ili sjevernokorejski diktator bili bi oduševljeni“, kazao je Magyar „u živo“ zabezeknutoj voditeljici M1, obećavaju stvoriti uvjete za neovisne medije

Dojam je, ipak, kako mu – ma koliko danas tvrdi kako zna što će s Mađarskom – ne ide sa ženama. Praktički, samo što se razveo i ubrzo formirao svoju novu stranku, bio je akter nove ljubavne afere. Iz Tisza je isključio svoju, tad već, bivšu djevojku Evelin Vogel. Uz objašnjenje kako je više puta prijetila njemu i drugim članovima stranke da će objaviti kompromitirajuće snimke koje je tajno pribavila. Svoju je šutnju procijenila na 73 000 eura. A Magyar je, nakon što je sa stanovitim odmakom sve prijavio policiji, naveo kako je oklijevao s prijavom zbog njihove prethodne veze tijekom koje ju je čak i zaprosio.

Vidjeli smo pak kako ove afere nisu naškodile njegovu izbornom uspjehu. Ipak, to što je bio tema, ponajviše tabloida, ostavilo je traga. Dojam je, naime, kako i sam tabloidno razmišlja. Kada je prošle srijede posjetio predsjednika u namjeri da ga što prije deložira, vidio je – i to odmah razglasio novinarima prilažući videozapis – na susjednom balkonu svoga nekadašnjega političkog pokrovitelja, još aktualnog mađarskog premijera kako nešto čita. I uz taj žurno publicirani video objavio je sljedeću poruku: „Život je najveći redatelj. Dok mi je predsjednik upravo pokazivao svoj ured, iz koga će uskoro otići, ja sam promatrao odlazećeg premijera. Što mislite da premijer čita? a) svoj oproštajni govor, b) vijesti iz sporta i c) današnju izjavu Donalda Trumpa.“

Kum (i) gospodin

Zabavlja, dakle, Magyar više-manje žuti tisak, ali ne ostavlja ravnodušnim ni kolege u susjedstvu. Odmah nakon izbora kazao je kako „zna tko je zajednički kum Orbana, Fica (Robert, slovački premijer, op.a.) i Vučića, te kako će inzistirati na istrazi o Kanjiži. Naime, na Uskrs, 5. travnja na teritoriju općine Kanjiža, gdje živi velik broj Mađara, pronađena su dva velika paketa eksploziva sa štapinima, a srbijanski je predsjednik odmah obznanio kako je vojska uspjela spriječiti akciju protiv vitalnih interesa zemlje. Da su, veli, teroristi uspjeli, Mađarska i sjever Srbije ostali bi bez plina.

Čim je spomenuo kumove, Magyaru je stigao odgovor iz Beograda. Prvo, srbijanski mu je predsjednik, suptilno, kako samo to on zna kad izgubi nerve, poručio da o kumstvu – s, predmnijeva se, Putinom – on pojma nema. „Zajednički kum Viktora Orbana i moj je sloboda“, uzvratio mu je. A, što se „slučaja Kanjiža“ tiče, pojasnio mu je kako nema nikakve ovlasti u Srbiji.

Kako bilo, srbijanski oporbeni mediji i političari drže kako je Magyarova pobjeda vjesnik i srbijanskog političkog proljeća, pa joj se, dakako, raduju. Ako je, drže, Orban mogao pasti nakon 16 godina, može i Ovaj nakon 12. A Srbija će ove godine, možda čak već na ljeto, na parlamentarne izbore.

Kako dalje, Orbane?!

Istovremeno, iz pozicije sive eminencije, navodno razvlašteni Milorad Dodik tvrdi kako je, makar što se Srba tiče, Orban uvijek bio glas razuma. „Želim se što prije vidjeti s njim i da razgovaramo kako ćemo dalje“, kazao je odmah poslije izborne noći. Podsjećajući kako su zajednički projekti Republike Srpske i Mađarske dogovoreni s Orbanovom vladom što, u izmijenjenim okolnostima, stavlja veliki upitnik na njihovu perspektivu. Ipak, Baja se tješi kako su bez mađarskih novaca živjeli prije pet-šest godina, pa će, eto, moći i sada. Valjda…

Kada je pak o Hrvatskoj riječ, situacija je prilično komplicirana. Dakako, „slučaj MOL-INA“ i u tome kontekstu u Hrvatskoj osuđeni direktor MOL-a Zsolt Hernadi bio je, makar za hrvatske novinare koji su pohrlili u Budimpeštu na izborni dan, tema odmah nakon proglašenja pobjednika. A, pobjednik je tu bio prilično suzdržan. Konstatirao je – diplomatski – kako obje strane snose odgovornost, ali i da mora pogledati povjerljive dokumente. Uz opasku kako je Orbanova odgovornost što su hrvatsko-mađarski odnosi postali hladni, golema. Spominjanje uskoro ex-premijera bilo je šlagvort i za pitanje kani li u premijerskom uredu zadržati kartu tzv. velike Mađarske koja je obuhvaćala i današnje teritorije: Hrvatske, Srbije, Austrije, Rumunjske, Slovačke i Ukrajine?

Prilično nonšalantno, Magyar je kazao kako mu ovaj dio interijera njegova predšasnika ne smeta – to je, veli, dio mađarske, zapravo ugarske povijesti…

M1, laku noć!

Dobro, to neće mijenjati. A što hoće?! Predizborna obećanja nisu, znamo, u kamen uklesana. Treba, ipak, kazati kako su u mađarskom slučaju bila vrlo ambiciozna. Ali i očekivana: normalizacija odnosa s Europskom unijom, ukidanje izvanrednog stanja uvedena zbog migranata pa produživano unedogled, osnivanje Ministarstva za borbu protiv korupcije te utemeljenje Ureda europskog javnog tužitelja. Uz to, jedno od obećanja bilo je i da će raspustiti redakciju informativnog programa Mađarske televizije.

I, sredinom prošloga tjedna, gostujući na M1 prvi put nakon, kako je naglasio, godinu i pol, budući je premijer potvrdio kako je trenutačnoj novinarskoj ekipi – odzvonilo. „Nakon ovoga što se ovdje događalo, i Goebbels ili sjevernokorejski diktator bili bi oduševljeni“, kazao je „u živo“ zabezeknutoj voditeljici, obećavaju stvoriti uvjete za neovisne medije.

A odmah potom prisegnuo je da će Tisza predstavljati sve Mađare, i svoje i Fideszove birače. Što je, ipak, malo (…) kontradiktorno nakon najave „sječe (televizijskih) knezova“. Znakovito, dodao je kako će raditi za mir te da će zadržati ogradu na granici. Slijedom čega ostaje dojam kako mu je – ipak! – ponešto ostalo od njegova bivšeg stranačkog lidera. Još na početku migrantske krize mađarski je premijer, naime, kazao kako svi oni koji ne budu branili svoje granice, za 20 godina neće prepoznati svoju zemlju.

Jedno ne tako davno proročanstvo

U nekim europskim zemljama već su se sjetili, ma koliko osporavali Orbanov način vladanja, ovoga njegova proročanstva. U, primjerice, Skandinaviji, nekadašnjem oličenju sigurnosti, već u prvi sumrak ulice su puste. Njemačkoj je, također, prisjela politika (širom) „otvorenih vrata“.  Istina, Orban je izgubio izbore, ali neke stečevine njegove 16-godišnje vladavine ipak nisu za ignoriranje. Dojam je kako to, unatoč svoj opijenosti pobjedom, zna i novi premijer kojega čak i prezime obvezuje biti pravim – Mađarom. Baš, uostalom, kao i desni centar komu mu pripada stranka.

I za kraj – jedna zanimljivost. Trump je za ABC News svjedočio kako ga ne brine Orbanov poraz, jer drži kako će novi čovjek obaviti dobar posao. Jer je, kaže, dobar čovjek. Možda je američki predsjednik zadovoljan vijestima iz Budimpešte da glede sigurnosti granica Magyar slijedi politiku čovjeka čiju je sliku držao u svojoj sobi. (Ne, doduše, Trumpovu, nego Orbanovu…)

Mada, pitanje je danas koliko je dobro kad te hvali nesuđeni Nobelovac…