Prevela: Josipa Prskalo, Katolički tjednik

Proteklih 15 godina katolici diljem svijeta pozivani su jednom godišnje moliti za svoju braću i sestre Crkve u Kini. Od tada se Svjetski dan molitve za katolike u Kini obilježava 24. svibnja, na blagdan Marije Pomoćnice kršćana koja se pod ovim nazivom posebno časti u nacionalnom svetištu Gospe od Sheshana, blizu Šangaja.

Ovaj molitveni dan predstavio je upravo nedavno preminuli nasljednik Sv. Petra, papa u miru Benedikt XVI. svojim Pismom kineskim katolicima 2007.

Nelegitimna, ali valjana
Joseph Ratzinger oduvijek je uočavao kako su iskustva katolika u Kini na poseban način povezana s otajstvom Crkve. I prije nego je postao biskupom Rima, bio je ključan u usmjeravanju i vođenju odluka Svete Stolice u često teškim pitanjima katoličanstva u Narodnoj Republici Kini.

U ranim 1980-im, početkom dugog razdoblja na čelu Kongregacije za nauk vjere, tadašnji bavarski kardinal proveo je najznačajnije djelo razlučivanja koje je poduzela Sveta Stolica u pogledu stanja Katoličke Crkve u suvremenoj Kini.

Tih godina, kada su se polako prevladavale traume Kulturne revolucije i kada je reformator i lider komunističke partije NR Kine Deng Xiaoping pokretao svoju politiku ekonomskog „otvaranja“ prema svijetu, Vatikanu je često nedostajalo informacija i koordinata da shvati što se zapravo događa kineskim katolicima.

U tom je trenutku Kongregacija za nauk vjere, na čelu s kard. Ratzingerom, provodila dvogodišnju dubinsku istragu koja je završila 1985. i potvrdila kako su biskupska ređenja, koja su se u Kini dogodila od 1958. bez pristanka Pape, bila nelegitimna s kanonske točke gledišta, ali ih se ipak treba smatrati valjanima.

Studija je primijetila da se obredima posvete manipuliralo, ali su u svakom slučaju poštovani minimalni, formalni i materijalni uvjeti, tj. geste i formule koje su potrebne da se zajamči sakramentalna valjanost biskupskog ređenja.

Temeljita studija učiteljstva realizirana pod vodstvom Josepha Ratzingera uvelike je pogodovala spremnosti Svete Stolice da udovolji većini molbi biskupa posvećenih bez papinskog pristanka, koji su tih godina od Pape tražili da im Sveta Stolica prizna legitimitet njihova biskupskog ređenja.

Najautoritativnija crkvena izjava
Studija o valjanosti kineskih biskupskih ređenja, koju je Ratzinger potpisao kao prefekt, najautoritativnija je crkvena izjava koju je Sveta Stolica izdala posljednjih desetljeća o situaciji Crkve u Kini, na dogmatskoj, doktrinarnoj, teološkoj i pastoralnoj razini. Ova je studija prepoznala i potvrdila da katolička obilježja crkvenog iskustva u Kini nisu bila iskrivljena ili unakažena uvjetovanošću koju su pretrpjela povijesnim okolnostima.

I ta bi spoznaja trebala voditi odluke koje će se od sada donositi, također u odnosima s političkim vlastima i kineskim okruženjem, pri čemu spasenje duša uvijek treba biti na prvom mjestu.

Ova doktrinarna studija provedena 1980-ih postala je nadahnjujući kriterij iz koga je, unatoč brojnim poteškoćama, krenuo put koji je doveo do privremenog sporazuma postignuta 2018. između Svete Stolice i Vlade u Pekingu o mehanizmima odabira i imenovanja novih kineskih katoličkih biskupa.

Vrhunac učiteljstva
Spomenuto Pismo kineskim katolicima Benedikta XVI. iz 2007. predstavlja jedan od vrhunaca njegova papinskog učiteljstva i najrelevantnija je učiteljska objava koju je Apostolska Stolica pridržala Crkvi u Kini u posljednjim desetljećima.

U Pismu kineskim katolicima, između ostalog, Benedikt XVI. ponovno potvrđuje da „unatoč mnogim i ozbiljnim poteškoćama, Katolička Crkva u Kini, posebnom milošću Duha Svetoga, nikada nije bila lišena službe zakonitih pastira koji su sačuvali apostolsko nasljedstvo netaknuto“.

Tako je priznato da u Kini teški povijesni događaji nisu u crkvenom ustrojstvu uzrokovali neizlječive lomove u pogledu sakramentalnosti i apostolstva Crkve. Neki od biskupa, „ne želeći biti podvrgnuti neprikladnu nadzoru nad životom Crkve, i želeći zadržati potpunu vjernost Petrovu nasljedniku i katoličkom nauku, osjetili su se prisiljenima odlučiti se za tajno posvećenje (…) Drugi pastiri, međutim, pod pritiskom posebnih okolnosti, pristali su primiti biskupsko ređenje bez papinskog mandata, ali su naknadno zatražili da budu primljeni u zajedništvo s Petrovim nasljednikom i s drugom svojom braćom u biskupstvu“.

U Pismu je također podsjetio da „tajno stanje nije normalna značajka crkvenog života“, te ​​se nadao da čak i takozvani „biskupi u podzemlju“ – koje su politički aparati sprječavali ili ometali u vršenju njihove biskupske službe – mogu državne vlasti priznati kao legitimne dušobrižnike i za građanske učinke (ukoliko su oni potrebni) i da svi vjernici mogu slobodno izražavati svoju vjeru u društvenom kontekstu u kome žive. Istim se pismom također nadao da će se „s Vladom postići sporazum kako bi se riješila neka pitanja oko izbora kandidata za biskupa“ i kako bi se pronašao sklad između crkvenih područja i provincija te novih podjela civilne uprave.

Na tragu misionara Mattea Riccija ponavlja se kako „Katolička Crkva ne traži nikakve privilegije Kine i njezinih vođa“, te ​​da također „Katolička Crkva koja je u Kini nema misiju mijenjati strukturu ili upravu države; nego je njezina misija naviještati Krista“ koji je „priznao građansku vlast i njezina prava kada je naredio plaćanje danka caru, ali je dao jasno upozorenje da se moraju poštovati veća Božja prava“.

Dobra volja nije izostala
U knjizi-intervjuu Svjetlo svijeta (2010.) u kojoj je Ratzinger razgovarao s Peterom Seewaldom, a objavila Vatikanska izdavačka kuća, govoreći o događajima Crkve u Kini, istaknuo je kako je upravo „živa želja za jedinstvom s Papom uvijek bila prisutna u nezakonito zaređenim biskupima. Time je svima omogućeno koračati putem prema zajedništvu na komu ih je pratio strpljivi rad sa svakim ponaosob“.

Kao Papa 7. svibnja 2008. Ratzinger je bio nazočan na koncertu u vatikanskoj Dvorani Pavla VI. gdje su Kineski filharmonijski orkestar Pekinga i zbor Opere Šangaja za njega izveli Mozartov Requiem i poznate kineske skladbe.

Papa je tom prigodom pozdravio Deng Rong, osnivačicu Orkestra i kćer Denga Xiaopinga, te veleposlanicu NR Kine u Italiji. To je do danas ostao jedini javni susret Pape i službenog predstavnika Vlade Narodne Republike Kine.

Papa Ratzinger je odobrio i nastavak izravna dijaloga s vlastima u Pekingu o pitanju kineskih biskupskih ređenja. Naime, dekan Kardinalskog zbora Giovanni Battista kard. Re 26. veljače 2020. poslao je pismo svim kardinalima u svijetu, u kome se poziva na dokumente pregledane osobno u Tekućem arhivu Državnog tajništva, koji potvrđuju da je „papa Benedikt XVI. odobrio privremeni sporazum o imenovanju biskupa u Kini, koji je potpisan tek 2018.“

Agenzia Fides