S. Ana Uložnik i s. Liberija Filipović

Djela milosrđa Stadleru u čast


Nakon rada u Centru Alojzije Stepinac i djelovanja među potrebitom djecom u predgrađu Port-au-Princea na Haitiju, s. Liberija Filipović i s. Ana Uložnik odnedavno djeluju u novoj misijskoj postaji.

Piše: Lidija Pavlović-Grgić

Ove redovnice Družbe Služavki Malog Isusa iz provincije Bezgrješnog začeća BDM-a – Sarajevo, koje su 7. siječnja 2014. pošle u misije na Haiti, danas djeluju u gradiću Petit Goaveu gdje na osobit način skrbe za one na rubu društva. Njihova nova misijska zadaća bila je, kako su nam rekle, odgovor na potrebe župe Petit Goave i zamolbu tamošnjeg župnika vlč. Bonifaca Senata.

Put služenja

„Župnik je preko nadbiskupa tražio redovnice koje bi s ljubavlju brinule za siromahe u župnom azilu jer je duhovna prisutnost sestara jako važna za taj kraj. Kad pogledamo unatrag, sa zahvalnošću Bogu možemo reći da je On taj koji usmjerava i vodi naše korake, a nama se očitovao u prijedlogu mons. Maxa Leroya Mesidora, nadbiskupa Port-au-Princea, da naše misijsko služenje bude upravo u azilu i župi Petit Goave. Čudesni su, a ponekad i neshvatljivi putovi kojima nas Gospodin vodi kako bi nas doveo tamo gdje nas treba“, istaknule su časne sestre koje su u svojem redovničkom i misijskom služenju uvijek nastojale živjeti predanje i služenje kroz karizmu koju im je ostavio utemeljitelj njihove družbe, sluga Božji Josip Stadler. Put je to, dodale su, prepoznavanja i služenja Malom Isusu u siromašnima, gladnima, odbačenima, zaboravljenima, bolesnima, nemoćnima i opterećenima, a u azilu su upravo takvi štićenici.

„Čini nam se da je temeljno svjedočanstvo osobnog života u kojem prepoznaju predanje Gospodinu tako da smo odmah na početku djelovanja u azilu pokrenule sa siromasima svakodnevnu molitvu krunice i pobožnosti dragoj Gospi. Nebrojeno puta do sada doživjele smo da je ljudima jako drago kad dođemo do njih, porazgovaramo i zajedno se pomolimo. Imamo namjeru i u ovom kraju proširiti pobožnost Djetetu Isusu i dovesti ih bliže jaslicama, te organizirati molitvene susrete u brdskim i planinskim selima. Prvotni cilj nadbiskupa i župnika je ostvaren, a to je prisutnost sestara u azilu i na području župe“, kazale su s. Ana i s. Liberija.

Dijeliti što se ima

Misionarke su već dosta pridonijele i u duhovnom i u materijalnom smislu. „U ovom kratkom vremenu preuzevši vodstvo azila, malo smo preuredili i organizirali prostor, nastojimo poboljšati hranu, organizirati pristup čiste vode i ljudima omogućiti bolje uvjete života. U azilu ljudi imaju samo dva obroka dnevno, a jedan od ciljeva nam je uvesti i treći. Izvan azila nastojimo pomoći preko malih inicijativa kao što su: školovanje djece, liječenje, donacija hrane i higijenskih potrepština…“, dodaju članice Družbe Služavki Maloga Isusa koje s lokalnim klerom, redovništvom i pučanstvom imaju jako pozitivno iskustvo suradnje.

„Na crkvenoj razini također su organizirani susreti i formacije u kojima se rado dijele iskustva života i rada, a tako je i na terenu. Upravo ta njihova otvorenost i suradnja olakšava i naše služenje. Haićanski narod nas uvijek iznova oduševljava spremnošću za pomoć i dijeljenjem onoga što imaju. Znamo da nemaju puno, ali i ono malo što imaju, rado dijele. Između sebe se organiziraju i dođu nam pomoći u azil okupati i urediti stare, naprave ručak za 50 siromaha i donesu nam u azil sve što mogu…“, prenijele su naše sugovornice kao svjetlo u aktualnim prilikama u tom području svijeta pogođenom raznim problemima i nesigurnostima.

Spomen Stadlerove karizme

„Svi znamo za veliko siromaštvo na Haitiju. Početkom veljače 2019. na Haitiju je proglašena i ekonomska kriza koja je istodobno izazvala političku i socijalnu krizu. Narod se 'digao na noge' i krenuli su s prosvjedima po svim gradovima s namjerom svrgnuti predsjednika. Nažalost, Haiti još uvijek ima temeljni problem s korupcijom. Iz toga proizlaze sva ostala zla u traženju krivaca za stanje. Mirni prosvjedi prerasli su u ulične nerede gdje je bilo ubijenih, ozlijeđenih i dosta materijalne štete. Tada su prometnice blokirane kamenjem, kamionima, ali se, nažalost, pale i gume. Cilj je blokirati cijelu državu i sve institucije dok ne dođe do neke promjene. U posljednje dvije godine cijene su porasle za više od 15% i vrijednost valute propada. Stanje u državi je trenutno mirnije, iako su kretanja ograničena“, opisale su sestre situaciju u kojoj, unatoč svemu, one ipak nastoje vršiti svoje misijsko poslanje računajući na Božju providnost i pomoć. Nedavno su zahvaljujući dobročiniteljima, osigurale pitku vodu za jedno mjesto.

„Početkom prošle godine bile smo u Domovini i naši dragi prijatelji, prijatelji misija, rodbina, sestre, brojni svećenici su nas obdarivali, kako oni kažu, 'skromnim' darovima da možemo pomoći siromasima na Haitiju. Došavši na Haiti i sagledavši brojne potrebe, rodila se ideja da ovim darovima pružimo trajnu pomoć za haićansku sirotinju. Pošto je čista voda jedan od prioriteta za život, odlučile smo u jako siromašnom naselju Corail, župi Sv. Tome, koje broji više od 10 000 stanovnika, izgraditi vodenu crpku da narod ima pitku vodu. Crpka je napravljena na spomen Stadlerovoj jubilarnoj godini, tako da će to mjesto podsjećati na Božju providnost koja je Stadlerovom karizmom pronašla put do njih preko dobrote našeg naroda. Ima mnoštvo takvih projekata koji bi mogli uz naše 'skromne' priloge učiniti velike pomake za narod i njima olakšati svakodnevni život“, posvjedočile su s. Liberija i s. Ana koje u svojoj misiji susreću ljude i pritom doživljavaju i lijepe i tužne situacije u kojima one nastoje ostaviti traga radosti proizišle iz karizme utemeljitelja njihove Družbe.

Misionari u kući i šire

„Ljudi su uvijek spremni podijeliti ono što imaju, ispomažu jedni drugima. Kada im se dođe u posjet, onda vas počaste onim najboljim što imaju i tu se svi ujedine da vas lijepo prime, a sami to neće niti mogu sebi priuštiti. Tu njihovu ljubav posebno doživljavamo u planinskim područjima gdje je život dosta težak, ali kad mi dolazimo, oni bi od radosti dali sve što imaju.

Rastužuje nas činjenica da ovdje ljudi nemaju dovoljno hrane, a da se u drugim krajevima svijeta hrana baca. Ali unatoč svim poteškoćama, ovaj narod živi radosno. Njihova radost i zahvalnost za male stvari i nas čini sretnima“, navele su misionarke koje planove svojeg misijskog djelovanja stavljaju u Božje ruke i vjeruju da će im Bog preko potreba ovog naroda i njihovih poglavara pokazati Svoju volju i što im je činiti.

„Naša je želja svakodnevno služiti Kristu koji je gladan, žedan, ostavljen, obespravljen, bolestan, zatvoren… Želja nam je u život im donijeti Krista i olakšati im život, a to je moguće samo uz duhovnu i materijalnu pomoć svih nas kojima su misije na srcu. Naš narod zna što je patnja i upravo iz toga što su u životu proživjeli, ostali su osjetljivi prema onima koji imaju manje. Stoga i ovom prigodom zahvaljujemo na svekolikoj pomoći i želimo im da u životu budu zahvalni za ono što imaju i da se nikad ne umore biti Božji misionari u svojoj kući, a onda i šire“, poručile su na kraju razgovora s. Ana i s. Liberija čiji rad za duhovnu i materijalnu dobrobit haićanskog naroda svi koji to žele, mogu podržati molitveno, ali i novčano preko nacionalnih ureda Papinskih misijskih djela u Sarajevu i Zagrebu.

Trojica svećenika i dva dolara dnevno

Haićani su, doznajemo od naših sugovornica, jako religiozan narod jer sve svoje boli, brige i potrebe predaju Bogu. Upravo ta vjera koju u sebi nose, dodaju one, daje im snagu da žive i preživljavaju teške materijalne prilike jer oko 60% pučanstva preživljava s dva dolara dnevno, a to znači da većina njih svaki dan ima samo jedan obrok. „Ali njihova radost i želja za životom nama daje snagu da se s njima borimo za bolje sutra prema našim mogućnostima.

Petit Goave je manji gradić na moru u kojem živi više od 14 500 stanovnika. Gradić je šarolik i mogu se vidjeti manje kuće izrađene od blokova i s fasadom, ali i kuće od šperploča i starih limova. Izlaskom iz gradića život je već puno teži. Ljudi se bore kako bi preživjeli i svojoj djeci omogućili školovanje. Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u potresu 2010. srušena je do temelja. Početkom ove godine počeli su radovi na izgradnji nove crkve, pa se sad sveta misa slavi u školskom dvorištu. Župa je velika, pokriva područje sela, brda i planine gdje župa ima šest kapelica i sedam molitvenih mjesta. U župi su trojica svećenika koji nedjeljom imaju najmanje šest misa, a ako im dođe koji kolega u ispomoć, onda i više“, prenijele su nam misionarke.