Piše: Luka Tunjić

Organizator ovogodišnjeg, 32., susreta misionara trebala je biti Riječka nadbiskupija. Susret se svake godine u isto vrijeme organizira prvoga tjedna u srpnju. Okupljanje je subotom popodne kako bi misionari te nacionalni i dijecezanski ravnatelji nedjeljom išli slaviti svete mise po župama. Misionarska svjedočenja iz prve ruke i susret s vjernicima poseban je događaj za svaku župnu zajednicu.

Lišenost svake zemaljske ambicije
Najdirljiviji dio Godišnjeg susreta misionara je predstavljanje njihovih misija i kraja u kojem misijski djeluju. Tu govore o svom djelovanju, programima, poteškoćama s kojima se susreću, ali i radostima nakon iscrpljujućeg radnog dana. Najveća radost su im zadovoljna lica njihovih vjernika koji su iznimno zahvalni i za najmanju gestu ljubavi. Kada govore o poteškoćama i projektima, uvijek su na prvom mjestu potrebiti u misiji, a takvih je, nažalost, uistinu mnogo. Ono što osvaja i pred čime se jednostavno ne može zatvoriti srce jest samozatajnost naših misionara. Kad ih slušamo, ne možemo se ne pitati: treba li vama osobno što, imate li vi svojih problema, kako je vaše zdravlje...? Jer iz njihovih se svjedočanstava ne može iščitati umor, razočaranje, nezadovoljstvo, zabrinutost… Sve je nekako prožeto onom evanđeoskom dimenzijom koju nam najbolje dočaravaju blaženstva. Sloboda duha koju baštine, nenavezanost na materijalna dobra, lišenost svake zemaljske ambicije jednostavno privlače i sve nas potiču na još veću žrtvu i ljubav prema misijama. Jedina njihova ambicija je dovršetak započetih projekata i razmišljanje o novim jer su potrebe ogromne, i to u svim oblastima života. Stoga ih najviše boli nemoć, a jedina žalost je što ne mogu više dobra učiniti. Svima nama koji to slušamo je otrježnjenje i sjećanje na Isusove riječi upućene Lazarovoj sestri Marti da se za puno toga brine i uznemiruje, a samo je jedno potrebno, slušati i nesebično slijediti Gospodina (usp. Lk 10,38-42). To je izabrala njezina sestra Marija, to su izabrali naši misionari. Svjedočanstva misionara uistinu nas duhovno obogate, ali i spuste na zemlju, otrijezne i potaknu da s još više žara vršimo svoju misijsku službu. I sami misionari se iznenade međusobno slušajući iskustva kako je situacija različita u svakoj zemlji.

Očaravajuća jednostavnost
Uz rečena svjedočanstva misionara tijekom dana su i razgovori o suradnji te planiranja o prioritetima i mogućnostima pomoći. U večernjim satima su posjeti župama. U središtu tih susreta je euharistijsko slavlje te druženje s različitim uzrastima i skupinama u župi. Gdje god se pojave, misionari plijene svojom jednostavnošću, poniznošću i ljubavlju koja je kod njih opipljiva jer je iz srca i nesebična. Svi koji sudjeluju na svetoj misi i susretnu misionare, odu svojim kućama zahvalni za riječi ohrabrenja i utjehe, ali i postiđeni jer su nezahvalni Bogu i bližnjima za ono što imaju. Slušajući misionare o uvjetima života u misijskim zemljama, shvate da imaju i više nego što im treba. Uz to što shvate da trebaju biti zahvalniji, postanu i prijatelji misija. U svoje redovite molitve počnu uključivati i naše misionare, ali i novčano potpomagati misije.

Bogatiji za novo iskustvo
Osim molitvenog i radnog dijela Godišnjeg susreta naših misionara jedan dan ili barem jedno popodne predviđeno je za posjete važnijim ustanovama i mjestima. Prigoda je to također boljeg upoznavanja misionara između sebe, pogotovo onih mlađih sa starijima. Nije čudo što se pojedini misionari ne poznaju dobro jer služe u različitim zemljama i na različitim kontinentima. I mi ravnatelji iskoristimo te posjete za osobne razgovore s misionarima i produbljivanje prijateljstava.

Kao što se može vidjeti iz ovog kratkog predstavljanja programa Godišnjeg susreta misionara, riječ je o vrlo važnom i sadržajnom događaju koji za sve bude prava duhovna obnova. Svi koji na bilo koji način sudjeluju u njemu ili slušaju naše misionare iziđu bogatiji za novo iskustvo koje ih potiče na molitvu i djelotvornu ljubav prema misijama.

Koronavirus je spriječio naš susret, ali nije spriječio da i dalje budemo podupiratelji naših misionara. Potresno je njihovo svjedočanstvo da će više ljudi umrijeti od gladi nego od zaraze. Nitko od nas ne bi smio ostati pasivan i nijem na ovakve vapaje, bez obzira što je i naša ekonomija u padu i što su mnogi bez posla. Kod nas je ovo trenutna situacija, a kod njih trajno stanje koje je ovom pandemijom postalo još gore. Neka nam svjedočanstvo i život naših misionara bude poticaj u još većem činjenju dobra da se duhovno „zarazimo“ i pomognemo u duhovnom ozdravljenju koje će umanjiti zlo u svijetu i umiranje od gladi.