Misionarsko zvanje – poziv srca za svjedočenje Krista


U „Misijskoj godini u BiH“ i tijekom priprave za „Izvanredni misijski mjesec listopad 2019.“ na razini cijele Crkve osobito treba podsjetiti na značenje riječi misionar.

Foto: Lidija Pavlović-Grgić

Foto: Lidija Pavlović-Grgić

Piše: Lidija Pavlović-Grgić

Da bi bili misionari, ti poslužitelji evanđelja moraju biti spremni cijeli život čvrsto stajati u svome zvanju, odreći se samih sebe i svega što smatraju svojim te postati svima sve. Crkva od svojih početaka djeluje misionarski šireći Radosnu vijest među narodima kojima je evanđelje nepoznato. Svjedočanstvo životom prvi je i nezamjenjiv oblik evangelizacije. Krist je svjedok u najvišem smislu riječi. On je model kršćanskog svjedočenja – prvo dvanaestorici apostola, a potom i svim ostalim kršćanima sve do danas, bez obzira pripadaju li svećeničkom, redovničkom ili laičkom staležu.

Svjedoci blagovjesnici

Nakon što ih je Isus odabrao kako bi ostali s njime i bili poslani „k izgubljenim ovcama doma Izraelova“ (Mt 10,6), dvanaestorica su prvi izvršitelji sveopće misije, u koju će se apostolima pridruživati pojedinci, skupine i zajednice. Svojim se misijskim putovanjima posebno ističe Sv. Pavao, taj neumorni apostol naroda, po Božjoj volji pozvan i poslan među pogane (usp. Redemptoris missio br. 61). Uz njega će se na misijski put staviti mnogi: od apostola Barnabe, jednog od najistaknutijih misionara rane Crkve, preko mnoštva znanih i neznanih Kristovih vjerovjesnika, među kojima je zlatnim slovima upisano ime Franje Ksaverskog (1506. – 1552.), svetca zaštitnika misionara, čiji je primjer dao novi zamah globalnom širenju misija, pa sve do ovovremenih poslužitelja evanđelja.

Potaknuti Isusovim riječima „Idite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje“ (Mk 16,15) stopama svetih uzora i danas koračaju mnogi misionari.

A tko su zapravo oni? Možda je najkraći odgovor – to su svjedoci vjere, blagovjesnici evanđelja. Misionara prepoznajemo kao osobu koja cijelim svojim žićem svjedoči Krista. On širi Radosnu vijest i odgaja u vjeri te promiče djelotvornu ljubav u najvećim potrebama i najtežim trenutcima siromašnog i trpećeg brata čovjeka, odgovarajući – u skladu sa svojim mogućnostima i sposobnostima na izazove društveno-političkih, socijalnih i drugih (ne)prilika u kojima se nađe.

Biti svima sve

Što to ljude zove u misije i kako se zapravo postaje misionar? Ako porazgovarate s onima što su se na takav put otisnuli, zaključit ćete kako misionarski poziv proklija u srcu, a misionara rađa želja osobe da služi Bogu tamo gdje On pozove i onako kako On odredi. Tom zovu srca odazivaju se svećenici i redovnici, ali i laici, s odgovarajućim sposobnostima, spremni prihvatiti misijski rad, koje zakonita crkvena vlast u vjeri i poslušnosti šalje k narodima koji nisu upoznali Krista.

Da bi bili misionari, ti poslužitelji evanđelja, moraju biti spremni cijeli život čvrsto stajati u svome zvanju, odreći se samih sebe i svega što smatraju svojim te postati svima sve – idući za Gospodinom drugima trebaju posvjedočiti da je njegov jaram sladak, a breme lako (usp. Mt 11,29).

Kako se pripremiti za takvo plemenito djelo? Uz spremnost služenja potrebno je proći posebnu duhovnu i ćudorednu formaciju kako bi misionar bio čvrst čovjek ljubavi i molitve, primjer življenja vjere, postojan u djelovanju, odlučan u poduzimanju inicijativa, ustrajan i hrabar u podnošenju teškoća, pa čak i neplodna rada. Doktrinalna izobrazba suvremenih misionara trebala bi obuhvaćati i općenitost Crkve i raznolikost naroda. „Budućem je misionaru potrebno prije svega da se dade na misiološki studij, tj. da upozna nauk i smjernice Crkve glede misijskog rada, da zna kojim su putovima navjestitelji evanđelja prošli tijekom vjekova, da upozna sadašnje stanje misija i ujedno metode koje se u današnje vrijeme smatraju uspješnima“, preporučuje crkveno Učiteljstvo (AG br. 26).

Ljubav bez uvjeta

Uz to, misionari svima trebaju pristupati otvorena uma i srca, prilagođavajući se aktualnim prilikama te uvažavajući i cijeneći njihovu baštinu i običaje, a sve to s podrobnim znanjem o povijesti, društvenim strukturama, religijskim prilikama i propisima, te idejama što su ih narodi prema svojim svetim predajama stvorili o svijetu i Bogu.

Sukladno misionarskoj zadaći svjedočenja Božje ljubavi prema svakom čovjeku, Radosnu vijest bi valjalo pripadnicima drugih kultura kroz standardne i posebne pastoralne potrebe prenositi na njima razumljivom jeziku. Stoga će misionar uz navike naroda naučiti i službeni jezik zemlje u kojoj djeluje, ali i lokalne jezike kojima govore razna plemena. Tako će domicilni stanovnici misijskih zemalja lakše rađati se i rasti u Bogu, a u svakodnevnim kontaktima s misionarima od njih preuzeti i mnogo toga korisnog za podizanje kvalitete života i napretka u svakom pogledu.

Sljedeći Učitelja i njegov postulat ljubavi te revnosti u odgovaranju na čovjekove duhovne i materijalne potrebe, osim pastoralno, misionari djeluju humanitarno, zalažu se za pravdu, ljudska prava, pomažu poboljšati načine privređivanja i života uopće, spašavaju tijekom kriznih situacija i ratova, grade i utemeljuju bogomolje, škole, bolnice te objekte gospodarske namjene… – u svjetlu svjedočenja Kristove otkupiteljske dimenzije na svakom životnom polju dišu s povjerenim im pukom, a pritom ne odbijaju pružiti pomoć onima koji ne žive u duhu kršćanstva.

Učiteljstvo im preporučuje neka svojim evanđeoskim životom, velikom postojanošću, strpljivošću, dobrotom i iskrenom ljubavlju svjedoče za svojega Gospodina, ako je nužno sve do prolijevanja krvi (usp. AG br. 24). Mnogi su primjeri kako misionari to i srčano čine, što svjedoče i godišnja izvješća agencije Fides o ubijenim svjedocima vjere u svijetu, koji su svoj život položili za širenje vjere postavši tako primjer svim vjernicima spremnima s ljubavlju nositi svoj križ i do vječnog doma stići koračajući s Kristom.
 

Važni pojmovi

Misija (od lat. missio – poslanje) označava crkveno dopuštenje za misijsko djelovanje; znači također misijsko područje. Ovaj se pojam rabi i za naziv pučke misije – niz pučkih propovijedi i pobožnosti za obnovu kršćanskog života. Misija isto tako može biti poduhvat neke druge religijske zajednice ili djelatne organizacije.
Misionar, najopćenitije rečeno, bio bi osoba koja propovijeda evanđelje (u dalekim krajevima), koja širi vjeru. Misijska zemlja je država u kojoj djeluju misionari.