Tom je inicijativom papa, krsnoga imena Ambrogio Damiano Achille Ratti, prihvatio prijedlog Papinskoga djela za širenje vjere. No, njegova zamisao oblikovala se u ozračju misijskoga žara koji je tih godina zahvatio cijelu Crkvu, a koji se očitovao i u inicijativama što su ih pokretale lokalne zajednice. Među njima se isticala zajednica na području sardinijske Nadbiskupije Sassari koja je bila živo središte misijske formacije i suradnje: sredina u kojoj je Papina odluka naišla na plodno tlo, nadovezujući se na iskustvo koje je već bilo živo i razvijeno, donosi Fides.

1. Od Maximum illuda do Rerum Ecclesiaea
U svojem apostolskom pismu Maximum illud iz 1919. papa Benedikt XV. istaknuo je potrebu da se evangelizacija oslobodi nacionalnih interesa te da se promiče formacija mjesnoga klera. Pio XI. dalje je razradio te smjernice. Godine 1922., motuproprijem Romanorum Pontificum, prijenosom sjedišta Papinskoga djela za širenje vjere u Rim i papinskim priznanjem misijskih djela, dodatno je osnažen sveopći značaj misijske suradnje. Prikupljena sredstva trebala su odgovarati potrebama misija, neovisno o nacionalnoj pripadnosti.

U enciklici Rerum Ecclesiae od 28. veljače 1926., Pio XI. jasno je istaknuo odgovornost svega kršćanskog puka: biskupi, svećenici i vjernici laici pozvani su na suradnju molitvom, materijalnom potporom i odgojem duhovnih zvanja. To je sudjelovanje bilo povezano s nastojanjem oko formacije mjesnih svećenika i razvoja redovničkih zajednica, kako bi Crkve na misijskim područjima mogle rasti i, oslanjajući se na vlastite snage, kroz povijest hoditi uz svoje narode.

Misija, dakle, nije smjela ostati obveza rezervirana samo za one koji odlaze u misije. Bila je to odgovornost koju je trebalo njegovati i u biskupijama i župama, razvijanjem svijesti o životu drugih zajednica i spremnosti da im se pruži potpora. Upravo se u takvu ozračju rodio Svjetski misijski dan.

2. Od Misijske izložbe do nastanka agencije Fides
Vatikanska misijska izložba, održana tijekom Svete godine 1925., vidljivo je izrazila takvo sveopće usmjerenje. Izložba, koju je promicao Pio XI., prikazala je širenje katoličkih misija u njihovu živom susretu, koji se neprestano razvija, s kulturnim, umjetničkim i duhovnim tradicijama naroda s kojima su dolazile u dodir.

U 26 paviljona bilo je izloženo više od 100 000 predmeta iz cijeloga svijeta. Prema prikazima iznesenima na međunarodnoj konferenciji Stoljeće nakon Vatikanske misijske izložbe: prekretnica za globalni svijet, održanoj 5. i 6. studenoga 2025., izložbu je posjetilo više od milijun ljudi. Konferenciju je poduprlo nekoliko ustanova: Papinsko sveučilište Urbaniana – Fakultet misijskih znanosti, Sveučilište IULM, Vatikanski muzeji i Papinski odbor za povijesne znanosti. Na konferenciji je ponovno istaknuto značenje susreta misijskoga iskustva i upoznavanja različitih kultura.

U istom je kontekstu nastala i agencija Fides. Prema povijesti same agencije, osnovana je 5. lipnja 1927. na poticaj Generalnoga vrhovnog vijeća Papinskoga djela za širenje vjere, uz blagoslov pape Pija XI. Namjera je bila putem tiska upoznati javnost s misijama te tako poticati duhovnu suradnju, duhovna zvanja i materijalnu potporu. Vijesti i informacije postale su tako sredstvo približavanja srca ljudi životu Crkve diljem svijeta.

3. Sassari: sjemenište kao središte misijske formacije
U Sassariju je misijska svijest imala duboke i opipljive korijene. Takvu sliku u razgovoru za agenciju Fides iznosi don Diego Pinna, nekadašnji rektor Nadbiskupskoga sjemeništa u Sassariju, danas predavač na fakultetima teologije te povijesti i kulturne baštine Crkve Papinskoga sveučilišta Gregoriana.

Rekonstruirajući povijesni kontekst, don Pinna priziva sliku Sardinije kao „misijskoga otoka“, zahvaljujući prisutnosti brojnih redovničkih zajednica, a osobito svećenika lazarista koji su djelovali u sjemeništima. Prema njegovim riječima, takva su okruženja u mladim ljudima poticala zanimanje za evangelizaciju naroda. Misijska svjedočanstva, čitanje publikacija i molitva upoznavali su bogoslove s udaljenim zemljama i zajednicama, premda je mnogima od njih bilo namijenjeno služiti u biskupijama diljem otoka.

Misijska formacija nije nužno značila pripremu za odlazak u misije. Naprotiv, pomagala je mladima svoje svećeničko služenje razumjeti unutar širega obzora sveopće Crkve.

S istom je svrhom početkom 1920-ih osnovan i Misijski krug Sveti Franjo Ksaverski u Sjemeništu u Sassariju. Don Pinna ističe njegove bliske veze s mjesnom zajednicom. Premda su bogoslovi živjeli povučenim životom unutar sjemeništa, izlazili su kako bi predvodili liturgijska slavlja u crkvi Gospe od Ružarija u središtu grada. Tim je služenjem misijski duh, njegovan tijekom njihove formacije, dopirao i do vjernika.

Katolički tjednik Libertà bilježio je te aktivnosti. U svibnju 1926. Misijski je krug organizirao trodnevnicu Gospi od Ružarija i objavio posebno izdanje posvećeno misijama. Molitvu su pratili podjela periodičnih publikacija i prikupljanje darova. Sjemenište je tako postalo mjesto susreta formacije budućih svećenika i aktivna sudjelovanja građana u misijskom poslanju.

4. Ožujak 1927.: misijski je žar već postojao
Kada je mons. Luigi Drago, predsjednik Središnjega vijeća Papinskih misijskih djela, u ožujku 1927. stigao u Sassari, u pratnji isusovca o. Grimaldija, nekadašnjega misionara u Kini, Svjetski misijski dan već je bio odobren, premda vijest o tomu još nije bila objavljena u gradu.

Kako pripovijeda don Pinna, dvojica su posjetitelja zatekla aktivan Misijski krug i zajednicu željnu sudjelovanja. Bilo je to plodno tlo na komu je inicijativa pape Pija XI. mogla pustiti korijenje i razvijati se, povezujući se s već živim iskustvom molitve i suradnje.

Nakon trodnevnice održane od 17. do 19. ožujka uslijedilo je misijsko slavlje 20. ožujka i daljnji susreti. Program je obuhvaćao slavlja u crkvi Sv. Katarine, studijske susrete i predavanja popraćena filmskim projekcijama u Gradskom kazalištu. Sudjelovali su svećenici, redovnice, katoličke udruge, učenici i vjernici iz susjednih mjesta.

U broju od 25. ožujka list Libertà istaknuo je velik doprinos bogoslova u organizaciji te prenio odjeke susreta s izaslanicima iz Rima, kojima je izražena zahvala što su u gradu obnovili misijski žar: „U Sassari smo otkrili da je misijski žar već bio prisutan.“

Za don Pinnu to iskustvo potvrđuje mjesnu predaju prema kojoj je Sassari bio središte misijskoga nadahnuća.

Posebnu pozornost zaslužuje materijalna pomoć misijama. Kako se prisjeća don Pinna, Sassari se ugledao u godišnji Dan katoličkoga sveučilišta, pokrenut 1924., kao primjer načina na koji se zajednica može potaknuti na prikupljanje darova. Molitvu je tako pratila konkretna potpora, a u misijsku suradnju uključena je cijela zajednica.

5. Sveopći dan molitve i dijeljenja darova
Zahtjev koga je Generalno vrhovno vijeće Papinskoga djela za širenje vjere uputilo papi Piju XI., odnosio se na ustanovljenje „dana molitve i misijskoga zauzimanja“ koji bi se obilježavao u svakoj biskupiji, župi i katoličkoj ustanovi.

Dan je odobren 14. travnja 1926., a određen je za pretposljednju nedjelju u listopadu koja je tada prethodila svetkovini Krista Kralja. U središtu obilježavanja bila je molitva, uz misijsko propovijedanje, učlanjivanje u Djelo i prikupljanje darova. Reskriptom je predviđeno da se u misama dodaje molitva Pro propagatione Fidei te da se, uz ispunjenje propisanih uvjeta, može dobiti potpuni oprost.

Novo obilježavanje nije trebalo zamijeniti mjesna misijska slavlja, niti onemogućiti druge propisane milostinje. Kako se prisjeća don Pinna, dokument je objavljen u službenom glasilu Svete Stolice Acta Apostolicae Sedis 15. siječnja 1927. List Libertà objavio je vijest 29. travnja, a potom je pratio pripreme za obilježavanje u Sassari 23. listopada. U izvješćima se opisuju slavlja i prilozi iz župa, sjemeništa, bolnica i redovničkih zajednica.

Sassari tako pokazuje kako sveopća inicijativa može naići na srdačan odaziv zajednice koja je već spremna na suradnju. Bogoslovi, svećenici, obitelji i bolesnici sudjelovali su prema svojim mogućnostima. Dan koga je ustanovio Pio XI. pružio je zajedničku prigodu za takve geste, pozivajući katoličke zajednice pogled usmjeriti izvan vlastitih granica i zajednički poduprijeti naviještanje evanđelja.

J.P., KT