Priče iz Ugande
Nisam preživio sam – Bog me nosio na svojim rukama
ned, 08. ožujka 2026. 08:39
Zovem se Lemukol Kizito, imam 28 godina i dolazim iz Ugande, iz plemena Karamojong, iz sela Lorikokwa, okrug Nadunget.
Piše: Lemukol Kizito
Moj život dugo nije imao sigurnost doma ni toplinu obitelji. Nakon smrti moje majke sve se raspalo. Ostao sam sam, bez zaštite i bez mjesta komu bih pripadao. U selu sam bio odbačen i zlostavljan, a moja su braća odvedena služiti po tuđim kućama. Na kraju sam završio na ulici – ne zato što sam to želio, nego zato što nisam imao kamo otići.
Učiti da sam ljubljen
Na ulici sam upoznao glad, strah i samoću. Mnogo je dana prošlo bez hrane, a još više noći bez sna. Bilo je trenutaka kada sam mislio da moj život nema vrijednost i pitao sam se vidi li me itko – pa čak i Bog.
Ali upravo tamo gdje čovjek dotakne dno, Bog počinje govoriti najtiše, a najjasnije.
Poslao mi je dobre ljude. Oni su me prvi put pogledali kao osobu, a ne kao dijete ulice. Ohrabrili su me da krenem u školu i upoznam Krista. U školi u Kasimeri počeo sam učiti čitati i pisati, ali još važnije – počeo sam učiti da sam ljubljen. Primio sam krštenje i tada sam prvi put osjetio kako imam Oca koji me nikada neće napustiti.
Pjesma liječi dušu
Kasnije sam pjevao u zboru i služio u crkvi Regina Mundi. Pjevajući, moje su se rane počele liječiti. U pjesmi sam pronašao molitvu, a u zajednici obitelj. Bog mi je poslao i dobročinitelje i podupiratelja koji su mi omogućili nastavak puta. Posebno sam zahvalan don Sandru i svima koji su vjerovali u mene dok ja još nisam znao vjerovati u sebe.
Dolaskom u župu Gospe Fatimske moj je život dobio novo dostojanstvo. Ovdje nisam samo primljen – ovdje sam postao brat. Dobio sam posao, služenje i smisao. Od svoje male plaće uspio sam kupiti mali komad zemlje. Za nekoga je to malo, ali za mene je to znak kako više nisam izgubljen. Nekada sam se bojao kako neću imati ni mjesto gdje bih bio pokopan, a danas imam mjesto gdje mogu živjeti. Bog je od djeteta ulice učinio čovjeka koji ima nadu.
Kada te nitko ne zove imenom…
Zato u srcu nosim obećanje: ako budem imao priliku, želim učiti i služiti drugima – posebno djeci s ulice. Želim da oni kroz mene susretnu Boga koji nije zaboravio ni njih. Jer znam kako je kada te nitko ne zove imenom… I znam koliko znači kada te Bog prvi put nazove svojim sinom.
Danas mogu reći: nisam preživio sam – Bog me nosio kroz ljude.
I zato mu zahvaljujem za svaki korak, svaku osobu i svaku novu priliku za život.
Budući da smo već imali brojne upite kako pomoći, donosimo instrukcije:
*Račun u KM:
UniCredit Bank d.d.
Račun primatelja: 3383202200897320
Svrha uplate: Za Lemukola Kizitoa u misiji Karamoja – Uganda
*Devizni račun:
UniCredit Bank d.d.
IBAN: BA393383204893626147
SWIFT CODE: UNCRBA22;
No. 48-32-936261
Svrha uplate: Za Lemukola Kizitoa u misiji Karamoja – Uganda
Izdvojeno
Zov misija
sri, 20. stu. 10:03
Konferencija "Swipe, post, like"
Konferencija o formiranju vjere mladih u digitalnom svijetu pod nazivom „Swipe//Post//Like: Youth faith formation in the digital sphere“, od 16. do 19. rujna, okupila je u Sarajevu 54 mladih iz Argentine, Belgije, BiH, Francuske, Njemačke, Italije, Nizozemske, Portugala, Slovačke, Španjolske, Ujedinjenog Kraljevstva, SAD-a i Ukrajine.
