Priredila: Josipa Prskalo, Katolički tjednik

U dobi od 46 godina Franjo Ksaverski – čiji se spomendan u Crkvi obilježava 3. prosinca – umro je od upale pluća u kolibi od lišća na otoku Shangchuan kod Guandonga, obalne pokrajine Kine do koje je želio doći. Sa sobom je ima samo raspelo i Kineza koji se netom prije obratio na kršćanstvo i koji ga je u novoj avanturi trebao pratiti kao prevoditelj. Izgledalo je kao neuspjeh. To je slika „Sumraka isusovca“ koju José Maria Péman pripovijeda u svojoj drami Nestrpljivi Bog, na koju je nekoliko puta podsjetio i papa Franjo. Unatoč tomu, Franjo Ksaverski danas se slavi kao zaštitnik misija i štuje kao veliki misionar.

Izvrsno „zrno pšenice“
Nakon 471 godine ovo izvrsno „zrno pšenice“ još uvijek daje obilan plod, čak se „proširio“ na otok Shangchuan gdje je svetac i preminuo u zoru 3. prosinca 1552.

Za Franju Ksaverskog Kina nije bila zabranjeni „san“ ili neostvarena misionarska ambicija. O tome svjedoče stotine misionara koji su nakon njega donijeli evanđelje u tu zemlju i krenuli stopama njegova apostolskog djelovanja. Priču na svoj način priča i sam otok Shangchuan na kome je završio njegov ovozemaljski život. S ovog mjesta, južnih vrata Kine i također predstraže Puta svile, može se reći da Franjo Ksaverski i dalje bdije nad naviještanjem Kristova evanđelja u Kini.

Na ovom otoku nalazi se cijeli park koji okružuje groblje posvećeno svetom isusovačkom misionaru, a naziva se prvim svetištem Kine. Važno je to mjesto vjere mnogih kineskih katolika i hodočasnika iz drugih zemalja koje posjećuju katekumeni svih uzrasta. Obilježeno je kapelicom, velikim kipom Sv. Franje, križem i fontanom, gdje mnogi dolaze potražiti osvježenje i novu snagu za svoj kršćanski hod.

Zahvaljujući ovom svetcu, otok Shangchuan sada je popularno hodočasničko odredište za mnoge kršćane iz cijelog svijeta. Civilne vlasti također doprinose održavanju ove bogomolje i duhovnosti.

Kao podsjetnik
Već u kolovozu 1986. vlasti okruga Taishan, koji također upravlja otokom Shangchuan, izdvojile su sredstva kojima su, zajedno s donacijama kineskih katolika iz cijelog svijeta, financirale obnovu groblja u izvornom izgledu i mjesta molitve čija povijest seže u 1700. Posmrtni ostatci Sv. Franje Ksaverskog od 1553. počivaju u bazilici Dobrog Isusa (Basilica do Bom Jesus) u Goi. Međutim, na groblju otoka Shangchuan nalazi se simbolični mauzolej svetca i njemu posvećena ploča koja potječe iz 1639., razdoblja dinastije Qing, na kojoj je uklesano na kineskom i portugalskom: „Ovo je vječno počivalište Sv. Franje Ksaverskog, isusovačkog propovjednika Orijenta.“

Skupine katolika u Kini i inozemstvu pridonijele su očuvanju i obnovi mjesta, djelu u kome su se istaknule redovnice kanosijanke iz Hong Konga. Izgrađene su stepenice koje vode do glavnog ulaza u groblje na brežuljku, te cesta Via Crucis koja se penje s brda do spomenika. Nadalje, uz prometnicu izgrađena je pagoda, kip svetca i kameni križ.

Njegovim stopama
Godine 2006. bivši studenti i prijatelji hongkonškog isusovačkog koledža Wah Yan dali su donaciju za obnovu groblja kako bi obilježili 500. godišnjicu rođenja Sv. Franje Ksaverskog. U rujnu 2011. općina Taishan priznala je svetčevu grobnicu kao mjesto baštine, a u prosincu 2015. isto je učinila i Vlada pokrajine Guangdong.

Prema kineskoj Vladi, groblje Franje Ksaverskog pruža važan dokaz za proučavanje utjecaja Pomorskog puta svile na kinesku kulturu i religiju.

Kineski i strani hodočasnici dolaze iz cijelog svijeta moliti se na otok Shangchuan. Križ podignut na morskoj obali pozdravlja narod; na nekoliko stepenica uz kamene stube nalazi se kapelica posvećena Ksaveru, koja je podsjetnik da je svetac prevalio tisuće kilometara morem da bi posvuda naviještao Kristovo evanđelje.

Kameno stubište na stražnjoj strani brda, okruženo postajama križnog puta, vodi do vrha gdje stoji veliki kip njemu posvećen. Borovi koji okružuju kip su zakrivljeni. Mjesno vjerovanje kaže da su se čudesno savili izražavajući poštovanje prema svetcu.

Još više iznenađuje bunar iz koga je Franjo crpio vodu koja mu je bila potrebna za svakodnevni život. Bunar se nalazi u neposrednoj blizini mora, a prema riječima otočana, za vrijeme plime bude potpuno poplavljen. Ali kada plima nestane, voda se vraća bistra i slatka, bez zrnca pijeska, tako da je sigurna za piće.

Ukopom misionara ukapa se sjeme…
U tim mjestima mnogi hodočasnici dobivaju snagu za svoj put; osjećaju se ponukanima ustrajati idući stopama Sv. Franje Ksaverskog.

„Veliki misionar Franjo Ksaverski, bez njega ne možemo učiniti ništa. Umire gledajući Kinu, kamo je želio otići, a nije mogao ući. Umire bez ičega, sam pred Gospodinom. Tamo umire, biva pokopan, i to je kao da se pokapa sjeme. Ova sudbina zadesila je sve misionare koji su bili pokopani u zemljama svoje misije. Umirući na ovim mjestima, posijani su poput sjemena u ovu zemlju. Pravi misionari svih vrsta, nisu samo 'izaslanici'. Oni nisu posrednici. Idete u misije prateći Isusa, s Isusom, zajedno s Isusom. Ti idi s njim. A kad su veliki misionari, shvatiš da je On taj koji ih dovodi“, podsjetio je papa Franjo u knjizi intervjua Bez Njega ne možemo učiniti ništa.