S. Lukrecija Mamić – sve što je radila, bilo je u službi milosrđa!


U nedavnoj Laudatovoj emisiji Izdvojeno razgovaralo se o s. Lukreciji Mamić, misionarki koja je prije 10 godina mučenički preminula, a koju mnogi nazivaju hrvatskom Majkom Terezijom.

Misionarka s. Lukrecija rođena je u mjestu Zidine pokraj Tomislavgrada. Već kao djevojčica osjetila je kako ju Bog poziva u posvećeni život. Ulaskom u samostan u njoj se rodilo i misijsko zvanje te sve više rasla želja za djelovanjem u misijama, u „trećem svijetu“. Njezina prva misija bila je Ekvador, a nakon toga otišla je u Burundi gdje je dala svoj život pomažući drugima. Nekima se to nije svidjelo te su ju 27. studenoga 2011. ubili naoružani pljačkaši. Vijest o njezinoj smrti odjeknula je od Afrike sve do Crkve u Hrvata. Tijelo sestre Lukrecije ukopano je u Splitu, na gradskom groblju Lovrinac.

Istinska Službenica Milosrđa
O njoj su u Laudatovu studiju govorili: provincijska tajnica Družbe sestara Službenica Milosrđa – kojima je pripadala pok. s. Lukrecija, s. Mara Božić, te povjerenik za misije, odnosno dijecezanski ravnatelj PMD-a Splitsko-makarske nadbiskupije don Jakoslav Banić.

S. Mara naglasila je kako je njezina susestra Lukrecija bila Službenica Milosrđa i imenom i prezimenom, ali i djelom, te da je sve što je radila, bilo u službi milosrđa. Dodala je kako je cijeli svoj život posvetila širenju kraljevstva Božjega i cijela njezina misija okrunjena je mučeničkom smrću u Burundiju. „Po struci je bila medicinska sestra. Kamo god je dolazila, osnivala je ambulante. U Ekvadoru je zaslužna za izgradnju male ambulante u mjestu gdje nije bilo ni vode ni struje. Kad su dolazili bolesnici i djeca, često su bili toliko prljavi da im se nije moglo doći do rana, pa su napravili malu kupaonicu gdje su mogli oprati pacijente. Mještani su govorili da rane kad dođu k sestrama brže zacijele, nego kad idu u grad. Uvijek je započinjala s malim stvarima, a kasnije je širila opseg djelovanja. Gledala je potrebe ljudi u okruženju. Radila je s djecom, majkama, pa i s cijelim obiteljima. Svojim radom poticala je na stvaranje higijenskih navika kod domaćeg pučanstva, a također i povećanje svijesti o potrebi zdravstvene njege“, istaknula je provincijska tajnica.

Jedino Gospodin u srcu
Don Jakoslav je, pak, istaknuo kako je s. Lukrecija bila najdivniji primjer Službenice Milosrđa, a njezino je srce zaista bilo čisto. Napomenuo je kako je s. Lukrecija svoje srce, svako jutro ustajući rano, darovala Gospodinu. Dodao je da je najprije željela provesti trenutke u tišini sama s Gospodinom, a onda zajedno sa svojom zajednicom moliti se Gospodinu.

„Uvijek je imala otvoreno srce, željela je da u njezinu srcu jedino mjesto pripada njezinu Gospodinu, zato je njezino srce do kraja ostalo čisto. To iščitavamo iz njezine smrti koja se dogodila mučenički. Ubijena je na pragu svog samostana. Metak koji je prošao kroz njezino srce nije se zaustavio, nego je izišao na drugu stranu, što nam govori kako u njezinu srcu nije bilo ništa što je moglo zaustaviti taj metak, a to je mogla ljutnja, gorčina, sebičnost. Bilo je toliko lijepo, čisto, Božje, da je propustilo da kroz njega prođe, i vjerujem srce koje je oprostilo ljudima koji su ju ubili. Tu osobu želimo predstaviti našoj nadbiskupiji i cijeloj Crkvi“, kazao je don Jakoslav.

Spomenimo kako je od 25. studenoga u Kući matici Službenica Milosrđa u Splitu započelo klanjanje pred Milosrdnim Gospodinom, gdje se moli i zahvaljuje za život i svjedočanstvo sestre Lukrecije. Također, moli se za nova duhovna i misionarska zvanja, te da se preko nje još više upozna Milosrdnog Isusa. Prigodni program nastavlja se 26. i 27. studenoga. „Molimo sve one koji su se susretali sa sestrom Lukrecijom i one na koje je ostavila dubok trag, da nam dostave svoje svjedočanstvo jer to pomaže“, poručili su gosti u Laudatovu studiju.

J.P., KT