Vjera ne mijenja situaciju, ali pomaže migrantima izdržati poteškoće


Budući da migracija postaje sve nehumanija i dehumanizirajuća, zajednica u regiji Zapadne Sahare suočava se s većim izazovima no ikad. Tijekom posjeta sjedištu organizacije Aid to the Church in Need (ACN) apostolski prefekt Zapadne Sahare p. Mario León Dorado govorio je o tešku, ali predanu radu male katoličke zajednice u praćenju lokalnog stanovništva i migranata.

Od svog dolaska, 1954., Katolička Crkva je stalno prisutna u regiji Zapadne Sahare. Kada je regija 1975. prestala biti španjolski protektorat, Crkva je odlučila ostati, iako je većina neautohtonog stanovništva napustila regiju.

Ustrajnost
Kako objašnjava apostolski prefekt i misionar Oblata Bezgrješne Marije p. Mario León Dorado, ova gesta ustrajnosti nije prošla nezapaženo među ostatkom stanovništva: „Lokalno stanovništvo uvijek je iskazivalo veliko poštovanje prema našoj prisutnosti. Oni brane Crkvu kao dio identiteta Zapadne Sahare.“

Španjolski misionar rekao je za ACN tijekom svog posjeta da kada je katolička crkva trebala biti srušena u sklopu urbanog restrukturiranja, Sahrawiac u invalidskim kolicima se smjestio ispred strojeva i uspio zaustaviti rušenje. „Zanimljivo, danas je ta crkva kulturna baština“, kaže sa smiješkom.

Pritisci
Inače ova mala katolička zajednica u regiji organizirana je u dvije župe - El Aaiún na sjeveru, i Dajla na jugu središnjeg dijela. „Svaka ima samo 50 ili 60 župljana, mali ali značajan broj“, kaže p. León. „To je lonac za taljenje nacionalnosti, s ljudima iz cijelog svijeta koji dolaze u potrazi za ekonomskim mogućnostima ili kao postaja na putu prema Europi“, dodaje.

Pritisak obitelji i društvena očekivanja često navode ove osobe riskirati svoje živote u potrazi za boljom budućnošću za svoje najmilije, iako je sloboda izbora daleko od stvarnosti za mnoge od njih. Unatoč tomu, najkraći putovi već su godinama pod kontrolom Maroka, što je mnoge natjeralo da krenu iz Senegala ili Mauritanije, podvrgnuvši se opasnu putovanju dugom 1 600 km u klimavim čamcima ili gumenjacima. Gotovo se svi oni moraju boriti s teškom stvarnošću mafija koje kontroliraju migracijske rute.

„Politika nedavanja viza nikome ne može biti rješenje. Mafija je nemilosrdna i prepustiti protok migranata u njezine ruke ozbiljan je problem“, naglašava misionar. Prema njegovim riječima, nedostatak mogućnosti u vlastitim zemljama doprinosi prisilnoj migraciji, a dezinformacije su još jedan čimbenik. „Prema nevladinoj organizaciji Caminando fronteras, više od 6 000 osoba umrlo je 2023. u Atlantiku, a u prvih pet mjeseci 2024. gotovo 5 000 ih je izgubilo život pokušavajući doći do Europe“, kaže uznemireno.

P. Dorado ističe važnost suočavanja s ovim problemima i brani holistički pristup koji uključuje ulaganje u razvoj zemalja podrijetla, kao i pružanje vjerodostojnih informacija i zaštitu prava migranata. „Mnogi od tih migranata su prevareni i dolaze ovdje ne znajući zapravo s čime se suočavaju. Dati im točne informacije ključno je kako bi mogli donijeti ispravne odluke o svojoj budućnosti. Istodobno, važno je da oni koji se žele vratiti u svoje zemlje podrijetla ne budu diskriminirani ili stigmatizirani zbog toga što nisu mogli ispuniti očekivanja koja su im nametnuta“, naglašava.

Žene najosjetljivija karika
Apostolski prefekt regije Zapadna Sahara također ističe kako su „žene najosjetljivija karika u ovom strašnom svijetu ilegalne imigracije“. Objašnjava kako u takozvanom sustavu „toplog kreveta“, gdje do 14 osoba dijeli sobu, neprestano se izmjenjujući kako bi podijelili troškove, mnoge od tih žena na kraju trpe zlostavljanje. Drugi vide prostituciju kao jedini izlaz iz siromaštva. Često završe trudne i bez sredstava jer u tom stanju ne mogu raditi. U 90% ovih slučajeva očevi napuštaju majke ostavljajući ih u očajnoj situaciji.

P. León prisjeća se potresne priče kršćanke iz Obale Bjelokosti koja je stigla u župu nakon tri neuspjela pokušaja napustiti zemlju. Bila je žrtva pljačke, izdaje i uhićenja, te je došla na korak od samoubojstva. „Iako Crkva ne može promijeniti njezinu situaciju, podrška koju joj je dala omogućila joj je da preživi. Imala je tri različita duga i bebu o kojoj se morala brinuti. Župa ju je spojila s psihologom i pružila joj potrebnu podršku“, svjedoči misionar Dorado.

Crkva potrebnija no ikad
S 40 000 migranata koji žive u prefekturi uloga Crkve je složena, ali potrebnija no ikad. „Vjera ne mijenja situaciju, ali pomaže podnijeti patnju. Nije riječ samo o materijalnoj i obrazovnoj potpori, nego i o pružanju prostora za slušanje, praćenje i njegovanje nade“, kaže svećenik.

„Djelovanje Crkve ovdje je usredotočeno na male geste koje čine razliku, kao što je privoljeti majke da prijave svoje bebe kad se rode. Neprijavljeno dijete je nevidljivo, nema pristup cjepivima, obrazovanju, a bit će još ranjivije ako obitelj odluči emigrirati. Osoblje Caritasa pomaže da ta djeca nađu svoje mjesto u društvu“, ističe oblat.

Iako je redovnička zajednica u regiji mala, njezina prisutnost i predanost su neprocjenjive. „Makar nas bilo samo dvoje ili troje... Možda nemamo bend na misi, ali uvijek imamo zbor. Treba imati na umu da ni podno križa nije bilo puno ljudi. Ovdje u regiji Zapadne Sahare živi se vjera u malim darovima koje nam daje život, odnosno Bog; u suočavanju s nevoljama i u stalnoj borbi za očuvanje ljudskog dostojanstva“, poručuje optimistično.

P. León posjetio je sjedište ACN-a kako bi zahvalio ovoj karitativnoj zakladi papinskog prava na pomoći i predstavio novi projekt izgradnje stana za tri redovnice iz Meksika i Brazila koje će preuzeti brigu o Caritasu u župi. Oni također pružaju usluge predškolskog odgoja za djecu iz ugroženih obitelji i samohranih majki.

J.P., KT