Molitve naših predaka

Jutarnja molitva, Kotor Varoš


Kako bismo pokušali spasiti barem mali dio zaboravljenih molitava koje su naši stari molili periodično ćemo objavljivati one koje smo do sada uspjeli sakupiti uz svesrdnu pomoć naših svećenika i vjernika koji su ih poslali...

Ove molitve se više ne mole ili se mole vrlo rijetko, stoga ih, kao molitve naših predaka, želimo otrgnuti zaboravu.

Pozivamo sve koji znaju i imaju stare molitve da nam ih pošalju na redakcijsku adresu.

Za početak donosimo jednu molitvu iz diplomskog rada fra Zorana Mandića

“Kao pastoralni radnik uvidio sam u raznim susretima s ljudima da stariji ljudi mole ‘drugačije’ molitve nego mlađi…”, napisao je fra Zoran u svom diplomskom radu u kojem je skupio nekoliko desetina molitava u: Jajcu, Kotor Varoši, Podmilačju i Dobretićima.

Na našu molbu pristao je podijeliti s nama, ali i vama ono što je prikupio.

Mande Stipić, 1937., Kotor Varoš, jutarnja molitva

Oroščići pjevnuše,
svetu Gospu zovnuše:
Ustaj Gospe,
ovuda Židi prođoše,
tvoga Sina provedoše,
zlatnu krunu skinuše,
a trnovu staviše.
Kuda je krvca škropila
tu je cviće cvatalo.
Svi anđeli siđoše,
ono cviće berjaše
u kitu ga skitiše.
Pred Boga ga odnesoše.
Sam Bog gledi,
sam Bog odgovara,
koju molitvicu prigovara:
Uvečer legnuvši,
ujutru listajući,
poslat ću vam
svoju svu slavu.
Gospu prije smrti
na petnaest dana,
opremaj se putniče,
oružaj se grišniče,
sa anđelima ćeš put putovati,
sa mojim Isusom vik vikovati.
Bog po sve vikove! Amen.

 

KT