Kristina Abada, koja će uskoro proslaviti šesti rođendan, vraćena je nakon operacije iračkih specijalnih postrojbi.Kristina je oteta u ljeto 2014. kada je Islamska država u munjevitom prodoru pregazila veliki dio Iraka i njegov drugi najveći grad Mosul te kršćansko mjesto Qaraqosh gdje je obitelj Abada živjela. Qaraqosh je prije napada Islamske države bio najveći kršćanski grad u Iraku.

Desetci tisuća kršćana i ostalih religijskih manjina bježali su kako su nadirali militanti Islamske države, međutim Kristinina obitelj je ostala budući da je njezin otac Khader slijep. Također, većina starijeg pučanstva, a posebice bolesni i nepokretni, ostali su nadajući se milosti osvajača. Mnogi su požalili zbog toga.

 Otimanje djevojčice

Kobnog 22. kolovoza 2014. militanti su okupili preostale kršćane u kradu Qaraqosh pod izlikom popisa i medicinskih provjera. Zapovjednik je dao naredbu da svi predaju zlato i ostale vrijednosti koje imaju te dokumente. Nakon što su kršćani predali sve vrijedno što imaju kod sebe utrpani su u autobuse kojima su bili zamračeni prozri kako se ne bi vidjelo gdje ih voze.

Potom je jedan pripadnik Islamske države došao do Ayde, Kristinine majke i supruge slijepog Khadera te jednostavno uzeo uplakano dijete iz naručja. Ni plač ni preklinjanje da to ne čine nije pokolebalo militanta koji je rekao da dijete ide emiru to jest šefu ili osobi koja igra važnu ulogu unutar hijerarhije Islamske države. Zatim je majka puškom ponovno natjerana u autobus, a dijete više nije vidjela skoro tri godine.

Medijska pozornost

Tijekom dvije godine nakon otmice dolazile su informacije da je živa. Međutim, kako je rat išao na štetu Islamske države informacije su „presušile“, a rastao je strah kako je poginula u nekom od avionskih bombardiranja, granatiranjima ili da je „jednostavno“ ubijena.

Posebno su bolni bili rođendani i bitni obiteljski nadnevci koji su prolazili bez otete Kristine. Patnja obitelji Abada zabilježena je i prije nego se djevojčica vratila roditeljima. Novinari i ostali medijski djelatnici posjećivali su ih tijekom godina u više navrata. U rujnu 2016. majka je rekla da joj zbog kćerke nedostaje dio srca i da joj je najveća želja ponovno vidjeti svoju djevojčicu.

Tragedija obitelji Abada ovjekovječena je u predstavi koja je napisana u izbjegličkom logoru te je izvođena u iračkom Erbilu. Međutim, iako umjetnost imitira stvarnost, koja opet imitira umjetnost, „životna predstava“ nije završila kao prava predstava. U stvarnosti je Kristina vraćena kući...

Ponovno ujedinjenje

„Bio je to veoma sretan trenutak, svi su pjevali, plesali i pljeskali rukama“, novinarima je susjeda opisala dan kada je Kristina vraćena roditeljima u izbjegličkom logoru Ashti u blizini Erbila.

Iako su svi bili sretni Kristina se nalazila u stanju šoka zbog svih ljudi oko nje i svega što se događalo proteklih mjeseci u ratnoj zoni. Svi su je ispitivali što se događalo u posljednjih tri godine te joj se obraćali međutim ona nije odgovarala. Šok zbog promjena i ujedinjenja s roditeljima te svom masom ljudi bio je prevelik.

Na svu sreću, kako je i militant koji ju je oteo iz majčinih ruku najavio Kristina je bila smještena u bogatoj obitelji. Dobro je hranjena, izgledala je fizički dobro, čak je i nosila zlatne naušnice.

Na kraju, Kristinina majka je zahvalila iračkim specijalnim postrojbama, medijima koji su je posjećivali tijekom posljednjih godina te svima diljem svijeta koji su svojim molitvama pomogli da se Kristina vrati kući.

Teroristi Islamske države svedeni su na nekoliko enklava u Iraku. U Mosulu drže samo stari dio grada i fanatično se brane. Za očekivati je uskoro pobjedu regularne Iračke vojske. Povratak kršćana je sporo, ali sigurno započeo u domove koji su oslobođeni iz ruku Islamske države.

D.S.I. / OD