Ovaj kartel smatra se jednim od najmoćnijih i najbrutalnijih u Meksiku, a atentat na njegovog vođu izvršila je meksička vojska uz podršku SAD-a. Prema vijestima, tijekom operacije ubijeno je najmanje 37 meksičkih vojnika, javlja ICC.

Neviđena erupcija nasilja

CJING je kao odmazdu pokrenuo teror diljem Meksika, a rezultat toga je: više od 250 barikada, paljenje brojnih vozila, napadi na benzinske crpke, banke, trgovine, aerodrom, tržne centre, javne zgrade i druga zdanja u najmanje 20 država diljem zemlje, kao i obustava nastave u osam saveznih država…Zabilježene su i drumske hajdučije u kojima su članovi kartela velikim strojevima uništavali prometnice, otimali autobuse te vozila od običnih ljudi.

Nažalost, raširila se klima straha među stanovništvom te su se ljudi plašili izaći iz kuća. S obzirom na nasilje većina školi i crkvi bila je zatvorena u pogođenim područjima. Za školarce koji žive u siromaštvu i teškim uvjetima to je značilo ostanak bez ručka, a kršćani nisu mogli na mise, obredi ukopa nisu mogli biti obavljeni, svećenici nisu obilazili bolesne i umiruće…

Problemi meksičkih katolika

Dok se broj poginulih još uvijek povećava i za sada iznosi 70 osoba te se zbraja šteta nastala zbog terora u režiji kartela bitno je istaknuti kako je Meksiko na listi Open Doors World Watch iz 2025. rangiran kao 30. najgora zemlja prema progonu kršćana.

U izvješću se navodi kako je kriminal povezan s drogom najgori problem jer se sve više širi državom, dovodeći u opasnost sve više kršćana - posebno one koji se usude suprotstaviti tom zlu, pa makar i verbalno. Tijekom godine zabilježen je zabrinjavajući porast ozbiljnih incidenata, uključujući jedan od najvećih brojeva ubijenih kršćana u posljednjem razdoblju. Ukupan broj ubijenih u nasilju oružjem tijekom 2025. bio je veći od 23 000 osoba.

^{Mapa koja pokazuje mjesto ubojstva vođe kartela i države koje su pogođene neredima}

Iako većinski kršćanska zemlja neprijateljstvo prema tihoj većini i dalje postoji u nekoliko autohtonih zajednica koje imaju svoje tradicionalne ili sinkretističke vjerske prakse. Mnogi ljudi u tim zajednicama, koje imaju zaseban identitet i jezik, prakticiraju „kristopoganstvo“, zapravo sinkretističku mješavinu drevnih poganskih običaja i katoličanstva.

Osim toga, postoji snažan ateistički komunistički pokret, posebno u državi Chiapas. Dodatno, meksički se katolici susreću s rastućim protivljenjem u javnoj sferi zbog stavova o različitim pitanjima.

Katolička zemlja, ali…

Povijesno gledano, katoličanstvo je priznato kao jedina državno odobrena religija u Meksiku nakon što je stekao neovisnost 1824. Uslijedili su zakoni o reformaciji, te je 1917. država priznala da u Meksiku postoje i druge religije. Uslijedio je Cristero rat ili La Cristiada, tj. otpor kršćana prema sekularističkoj politici meksičke vlade protiv Katoličke Crkve koji je odnio stotine tisuća života i iznjedrio mnoštvo blaženika i svetačkih likova.

Godine 1988. predsjednik Carlos Salinas de Gortari revidirao je zakone kako bi ih učinio usklađenijima s međunarodnom slobodom vjeroispovijesti i Općom deklaracijom Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima (članak 19). Novi zakon utemeljen je na načelu odvojenosti Crkve i države i jamči slobodu prakticiranja vlastite religije.

S obzirom na stalne opasnosti za kršćane i nedavne događaje koji se tiču odmazde kartela jasno je kako će Meksiko ponovno puniti stranice rubrike Križni put kršćana danas. Nažalost, kada se razmišlja o progonu obično padaju na pamet dijelovi Afrike i Azije dok se zaboravljaju zemlje sa specifičnim problemima poput Meksika.

Ž.I., KT