Trojica protestantskih pastora su bili na Skupštini Ujedinjene baptističke konvencije 2026., koja se usredotočila na pomirenje i izgradnju mira među različitim plemenima u Manipuru, ali su ih zaskočili neidentificirani napadači te ih ubili, javlja ICC. Otmice koje su uslijedile započele su tako što su naoružane skupine Kuki naroda otele pripadnike Naga, što je dovelo do toga da naoružane skupine Naga otmu civile naroda Kuki u znak odmazde.

Ubrzo su uslijedili pregovori koje su vodili crkveni baptistički predstavnici, plemenski vođe, skupine civilnog društva i sigurnosne agencije što je 15. svibnja dovelo do puštanja 14 civila naroda Naga i 14 civila naroda Kuki. Prema The Indian Expressu, supruge trojice pastora bile su među puštenim civilima naroda Kuki.

Prosvjedi su nastavljeni dok preostalih 14 Kuki i šest Naga talaca još uvijek čekaju svoju slobodu. Nedostatak informacija o Naga taocima navodi neke na pomisao da su, nažalost, ubijeni.

Pozivi za prestanak nasilja

Kršćanski vođe diljem Indije i svijeta pozivaju plemena da prekinu nasilje i osvetu te ih potiču za uspostavljanje mira među zajednicama.

„Ovi ciljani napadi na štovane crkvene vođe koji su se vraćali s predane misije mira i plemenskog pomirenja predstavljaju užasan napad na ljudski život i slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja u Manipuru. Naknadne otmice i talačka kriza naglašavaju koliko brzo nestabilnost može porasti kada su vjerski vođe i graditelji mira meta napada. Pozivamo vlasti da provedu brzu, temeljitu i transparentnu istragu kako bi se počinitelji priveli pravdi i sve strane da odmah oslobode preostale civile“, rekao je Mervyn Thomas, predsjednik CWS-a, tima specijaliziranih zagovornika vjerskih sloboda u više od 20 zemalja diljem Afrike, Azije, Latinske Amerike i Bliskog Istoka.

Također, članovi 21Wilberforcea, kršćanske međunarodne organizacija za ljudska prava, koja godinama surađuje s baptističkim zajednicama na sjeveroistoku Indije kako bi donijela mir i obnovu povjerenja među plemenskim zajednicama izdala je priopćenje u kojemu je pozvala na kršćanski odgovor na krizu.

„Sjeveroistočna Indija dom je milijunima baptista i nosi nasljeđe koje je dijelom oblikovalo više od stoljeća američkog baptističkog misionarskog angažmana. Ovo nije trenutak za dublje podjele“, rekao je predsjednik 21Wilberforcea Wissam al-Saliby podcrtavši: „Naš identitet u Kristu mora biti jači od plemenskih ili etničkih podjela“.

Komplicirani plemenski odnosi

Inače, Kukiji su skupina plemenskih zajednica koje žive uglavnom u brdskim područjima Manipura i drugim dijelovima sjeveroistočne Indije i Mianmara. Kuki-Zo se često koristi kao širi pojam za srodna plemena sa zajedničkim etničkim i kulturnim korijenima. Thadoui su jedno od najvećih plemena Kuki u Manipuru. Većina Thadoua su kršćani, posebno baptisti, a crkve igraju značajnu ulogu u životu zajednice, obrazovanju, humanitarnim radovima i naporima za izgradnju mira.

Nage su još jedna velika plemenska skupina u sjeveroistočnoj Indiji, sastavljena od nekoliko plemena s različitim identitetima. Poput Kukija, većina Naga u Manipuru također su kršćani. Dok je veći sukob u Manipuru, koji traje od 2023., uglavnom uključivao zajednice Kuki i Meitei, napetosti su također rasle u nekim područjima između skupina Kuki-Zo i Naga.

Iako su obje zajednice većinski kršćanske, sukobi između naroda Kuki i Naga duboko su ukorijenjeni u teritorijalnim sporovima, povijesnim neprijateljstvima i borbi za političku prevlast nad resursima, s prilično malo dodirnih točaka s religijom. Glavni sukob u Manipuru vodi se između većinskih, uglavnom hinduističkih Meiteija u dolini i brdskih plemena, sa Kuki-Zo zajednicom u središtu zbivanja, no napetosti između samih brdskih plemena (Kuki i Naga) ponovno rastu iz nekoliko ključnih razloga.

Glavni kamen spoticanja je preklapanje teritorijalnih zahtjeva, jer obje skupine polažu pravo na ista brdska područja u Manipuru za svoje autonomne domovine: Naga traže „Nagalim“ (Veliki Nagaland), koji bi obuhvatio i dijelove Manipura, dok Kukiji traže zasebnu upravnu jedinicu „Kukiland“. To stvara stalni strah od etničkog čišćenja i gubitka kontrole nad djedovinom, što je dodatno opterećeno teškim povijesnim nasljeđem iz devedesetih godina prošlog stoljeća, kada je u krvavim međusobnim sukobima stradao veliki broj civila i spaljena brojna sela. Trenutačna kriza u Manipuru natjerala je obje zajednice na ubrzano naoružavanje radi samoobrane, što stvara opasnu atmosferu nepovjerenja u mješovitim brdskim okruzima, gdje manji incidenti oko resursa ili granica sela mogu lako prerasti u novi val nasilja.

Na kraju, u ovim složenim brdskim predjelima, gdje su granice zajednica isprepletene, mir je iznimno krhak, a nedostatak jasnih političkih rješenja iz New Delhija samo produbljuje jaz među kršćanskim susjedima.

Ž.I., KT