Prema njihovim nalazima, vjerska sloboda djeluje „grozničavo“ te slikovito rečeno „leži bolesna u postelji i ne napreduje“. U objavljenom izvješću, kojeg je prenio ICC, istraživači su najprije predstavili baptističku baštinu koja je dugo utjecala na oblikovanje pojma vjerske slobode u SAD-u i diljem svijeta. Iako je njihov teološki nauk temelj baptističkoga vjerovanja američka je nacija kodificirala slično uvjerenje u Ustavu. Ta je ustavna odlika razjašnjena u listopadu 1801., kada je skupina baptista iz Connecticuta napisala pismo tadašnjeg predsjedniku Thomasu Jeffersonu. Pismo je saželo tri ključna vidika vjerske slobode.

Temelji vjerske slobode prema baptistima

Unutarnja sloboda savjesti: Baptisti su nastojali ukazati Jeffersonu na važnost nutarnje slobode - slobode misli, odgovornosti, savjesti i dužnosti. Sloboda u tom izvornom smislu ticala se unutarnjega mislenog procesa i donošenja uvjerenja u skladu sa savješću. Baptisti su naglasili da slobodni ljudi moraju biti slobodni mislioci.

Sloboda dolazi od Boga, a ne od države: U pismu je istaknuto kako temeljni darovi misli i uvjerenja potječu od Stvoritelja i to su neotuđiva prava. Ako civilna vlast prisvaja pravo darivanja vjerskih povlastica, onda se sloboda pretvara u običnu milost države, što otvara vrata samovolji vladara.

Obrana od tiranije: Pismo je jasno objasnilo da su oni koji se protive vjerskoj slobodi na strani tiranije, dok se pobornici vjerskih sloboda pravedno suprotstavljaju svima koji se žele obogatiti i uzdići na siromaštvu i podložnosti naroda.

Thomas Jefferson odgovorio je na njega 1. siječnja 1802. upotrijebivši poznatu metaforu o „zidu razdvajanja Crkve i države“. Glede slobode misli i savjesti, Jefferson se svesrdno složio, ističući da se zakonite ovlasti države odnose samo na djela, a ne i na mišljenja.

Iako će njegov izraz o „zidu razdvajanja“ u 20. stoljeću u SAD-u često biti iskrivljavan i pretvaran u „obrambeni zid“ kojim se „država štiti od vjere“, Jeffersonova je namjera bila zaštititi slobodu čovjeka od državne prisile.

Slabljenje slobode i uspon autoritarizma

Izvješće punog naziva Zagovaranje međunarodne vjerske slobode u vremenu poremećaja: Putokaz za civilno društvo i vjerske aktere donosi zabrinjavajuće podatke. Pokazuje se da su vjerske slobode danas u lošem stanju te da se međunarodna zajednica i velesile sve više povlače iz aktivne zaštite ovih ljudskih prava na globalnoj razini, usmjeravajući se prvenstveno na vlastite nacionalne interese.

Svjetski poremećaji, sukobi, masovne migracije i slabljenje standarda diljem svijeta stvorili su prostor za uspon autoritarnih režima, a u trenutcima nestabilnosti ljudi često žude za bilo kakvim redom, pri čemu oni koji nude „stabilnost“ rijetko mare za ljudsku slobodu, a primarno traže nadzor i kontrolu.

Na isti problem upozorava i Papinska zaklada Pomoć Crkvi u nevolji (Aid to the Church in Need – ACN) u svome izvješću o vjerskoj slobodi. ACN ističe zabrinjavajuću činjenicu:

„Autoritarizam je najveća prijetnja vjerskoj slobodi. Autoritarni režimi sustavno primjenjuju zakonske i birokratske mehanizme za potiskivanje vjerskoga života. U zemljama kao što su Kina, Eritreja, Iran i Nikaragva, vlasti guše vjeru sveprisutnim nadzorom, restriktivnim zakonodavstvom i progonom neistomišljenika.“

I ACN naglašava da je autoritarna vlast glavni pokretač progona u 19 zemalja, dok u još 33 države stvara obrazac teške diskriminacije. Od rata u Ukrajini do sukoba u Svetoj zemlji, vjerske se slobode nalaze pod sve većim pritiskom.

Na kraju, u eri koju obilježavaju tehnološki napredak i poplava informacija, ljudima su više nego ikada potrebna podsjećanja na stare i provjerene istine. Zamisao da je Stvoritelj obdario čovjeka neotuđivim pravom na slobodu misli i savjesti ostaje najjači zid obrane od svake tiranije. Ako sloboda dolazi od Boga, onda čovjek mora ostati slobodan u vjeri i misli pred svakom zemaljskom vlasti.

Ž.I., KT