Život izbjeglice naroda Rohinja iznimno je težak, bez obzira na vjersku pripadnost, javlja ICC. No, teškoće postaju još izraženije ako pripadate kršćanskoj manjini. Ti se ljudi ne suočavaju samo s raseljavanjem i bezdržavnošću, nego i s netrpeljivošću i neprijateljstvom koje je usmjereno protiv njih jer su prihvatili kršćanstvo.

Velika većina Rohinja potječe iz savezne države Rakhine na zapadnoj obali Mianmara. Premda su njihove obitelji na tom području živjele generacijama, vlasti Mianmara uskraćuju im državljanstvo te ih umjesto toga smatraju ilegalnim migrantima iz susjednoga Bangladeša.

Progon je dosegnuo vrhunac 2017. kada je vojska Mianmara započela tzv. „operacije čišćenja“. Te su akcije dovele do masovnih optužbi za silovanja, ubojstva i spaljivanje čitavih sela. U takvim je okolnostima više od 740 000 Rohinja pobjeglo u Bangladeš. Procjenjuje se da u Mianmaru i dalje živi oko 550 000 pripadnika ovog naroda, u kojemu nasilje ne jenjava još od vojnog udara u veljači 2021.

Težak život u izbjeglištvu

Sadeq Shalom, kršćanin iz naroda Rohinja koji trenutno živi u Indiji i nastoji izbjeći deportaciju natrag u Mianmar, navodi kako je u toj zemlji ostalo samo „nekoliko“ kršćana. Život im je ondje iznimno nesiguran jer im prijeti zlostavljanje kako od strane državne vojske, tako i od naoružanih skupina otpora koje se bore protiv režima.

Shalom ističe da se većina kršćana Rohinja trenutno nalazi u ogromnim izbjegličkim kampovima u jugoistočnom Bangladešu, uz samu granicu s Mianmarom. U tim su kampovima kršćani izloženi napadima, lažnim optužbama, otmicama radi prisilnog braka ili pak nasilnom obraćanju na islam.

Pojedini kršćani koji su bili pod izravnom prijetnjom nasilja boravili su u tranzitnom centru pod policijskom zaštitom. No, Shalom dodaje kako bi se taj centar uskoro mogao zatvoriti.

Iako su odnosi između kršćana i muslimana Rohinja u Indiji danas manje napeti nego u Bangladešu, situacija je ranije bila iznimno teška. U godini kada je Shalom stigao u Indiju, 2014., skupina muslimana Rohinja pretukla je jednoga kršćanina gotovo do smrti.

U Indiji danas živi oko 150 kršćana Rohinja. Međutim, indijske su vlasti posljednjih godina postale znatno strože u provođenju propisa prema izbjeglicama, bez obzira jesu li muslimani ili kršćani.

U svibnju 2025. Indija je deportirala skupinu od 40 Rohinja — među kojima je bilo 15 kršćana, uključujući i Shalomova brata. Indijske su ih vlasti prevezle u međunarodne vode, podijelile im prsluke za spašavanje i ostavile ih u moru u blizini obale Mianmara — upravo one zemlje iz koje su pobjegli pred zločinima koje mnogi nazivaju genocidom. Protjerani kršćani u međuvremenu su se uspjeli probiti do drugog dijela jugoistočne Azije.

U rujnu 2026. indijske su vlasti uručile obavijesti o deložaciji stotinama obitelji Rohinja. Bili su prisiljeni srušiti improvizirane domove i radnje koje su stvarali godinama, u nekim slučajevima i duže od 15 godina. Nemajući kamo otići, mnogi su završili na samoj ulici.

Većina Rohinja izvan Mianmara posjeduje izbjegličku iskaznicu Ujedinjenih naroda koja bi im, barem u teoriji, trebala pružati pravnu zaštitu. No, Shalom upozorava da ta iskaznica u praksi ne pomaže: svi privedeni ili deportirani pojedinci imali su te dokumente kod sebe.

Danas u Indiji Rohinje ne mogu dobiti posao, a njihova djeca ne mogu pohađati škole. „Prisiljeni smo živjeti na samim marginama društva“, dodaje Shalom.

Unatoč teškim okolnostima, kršćani Rohinja nisu tražili pomoć od lokalnih indijskih kršćana. „Bilo bi rizično i za njih i za nas da stupimo u kontakt“, objašnjava Shalom i dodaje: "Vjerske manjine u Indiji već se suočavaju s problemima, a ako bi se saznalo da su povezani s nama, mogle bi pretpjeti još teže posljedice.“

U potrazi za domom

Shalom ističe kako bi on i njegovi suvjernici željeli napustiti Indiju, no uopće nije jasno kamo bi mogli otići. Nepoželjni su u svim zemljama, a zbog svoje su vjere često isključeni i žrtve napada unutar vlastite etničke zajednice. „Bilo u Bangladešu, Indiji ili Mjanmaru, nitko od nas nije siguran. Posvuda vlada isti strah i ista psihička trauma. Koliko mu je poznato, niti jedan kršćanin iz naroda Rohinja nema državljanstvo bilo koje zemlje. Budući da niti jedna država nema pravnu obvezu ili želju pomoći im, nadaju se da će neka kršćanska ili humanitarna organizacija uspjeti osigurati mjesto za život i rad uz minimalnu pravnu zaštitu“, kazao je i dodao da iako nemaju svoju domovinu, i dalje vjeruju da će negdje pronaći svoj dom.

Tko su Rohinje

Rohinje su astatna (bez državljanstva) indoarijska etnolingvistička skupina, većinski islamske vjeroispovijesti, porijeklom iz savezne države Rakhine (nekadašnji Arakan) u Mianmaru. Govore rohingya jezikom koji spada u istočnu grupu indijskih jezika. Ukupan broj Rohinja procjenjuje se na oko 1,5 do 2 milijuna. Nakon masovnih progona i vojnih operacija u Mianmaru (2016–2017.), više od milijun njih živi u izbjegličkim kampovima u susjednom Bangladešu, dok su manje zajednice rasprostrinjene u Maleziji, Indoneziji, Tajlandu, Indiji i Pakistanu.

Vlasti u Mjanmaru ne priznaju Rohinje kao zvaničnu etničku manjinu, već ih nazivaju „bengalskim muslimanima“ i smatraju ih ilegalnim imigrantima. Zakonom o državljanstvu iz 1982. oduzeta su im osnovna građanska i politička prava. Devet godina nakon masovnog egzodusa iz 2017., povratak u Mianmar (koji je zahvaćen građanskim ratom i u kojem vojska ne kontrolira veći dio Rakhinea) praktički je nemoguć ili nesiguran. Izbjeglički kampovi u Bangladešu suočeni su s teškom prenapučenošću, monsunskim nepogodama, rastućim kriminalom i velikim rezovima u međunarodnoj humanitarnoj pomoći.

Ž.I., KT