Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik

Djelo Bog te ljubi. 365 meditacija za život u Božjoj milosti zbirka je meditativnih tekstova koje je napisao Henri J. M. Nouwen na engleskom jeziku, a 2017. objavila zaklada The Henri Nouwen Legacy Trust. Englesko izdanje priredila je Gabrielle Earnshaw, a za prijevod na hrvatski jezik zaslužna je Lea Hlad Salijević.

Bog te ljubi tiskala je nakladnička kuća Verbum u prosincu 2025.

Nouwen radnju gradi oko kontrasta između „glasova svijeta“ i „Božjeg glasa“. Piše kako nas svijet neprestano pokušava uvjeriti da smo ono što radimo, što posjedujemo ili što drugi o nama misle. Takav mentalitet opisuje kao izvor tjeskobe i neprestana dokazivanja te govori o procesu „odvikavanja“ od tih lažnih identiteta i učenju osluškivanja onog unutarnjeg glasa koji nam govori da smo dragocjeni upravo onakvi kakvi jesmo. Naglašava kako taj glas ne viče i ne nameće se, nego šapće u dubini našeg bića podsjećajući na našu izvornu nevinost prije nego što nas je svijet ranio svojim odbacivanjima.

Značajan dio meditacija posvećen je preobrazbi usamljenosti u kreativnu samoću. Autor je svjestan kako je usamljenost bolna jer traži drugu osobu koja bi popunila prazninu koju samo Bog može ispuniti. A upravo u samoći čovjek prestaje bježati od sebe i susreće Boga. „Važno je da duboko u sebi spoznaš kako tvoja vrijednost ne ovisi ni o komu drugom. Moraš prihvatiti vlastitu unutarnju istinu: vrijedan si ljubavi i pozvan si ljubiti, ne zato što ti to netko kaže, nego zato što si stvoren iz ljubavi i živiš u zagrljaju Boga“, ohrabrio je Nouwen potičući također na bivanje u tišini jer je ona prostor otpora protiv buke moderna života, koja nas želi učiniti duhovno tupima i konformistima. Pritom, pod tišinom on ne misli na puki izostanak zvukova, nego aktivno čekanje na Gospodina koji omogućuje razlikovanje prolazne želje od stvarnih potreba duše. Čovjek je tada sam, ali nije napušten jer spoznaje prisutnost koja nadilazi svako ljudsko razumijevanje.

„Duhovni zadatak nije ni pobjeći od samoće, ni dopustiti da te ona proguta, nego pronaći njezin izvor. To nije lako, ali kad uspiješ naslutiti odakle ti osjećaji izviru, oni gube dio svoje moći nad tobom. To nije zadaća razuma, nego srca“ (str. 51)

U svojim meditacijama autor piše i o molitvi, ali ne kao o skupu riječi, nego kao o „disciplini srca“ koja štiti od očaja. Ističe kako ne trebamo bježati od teških tema, te i sam piše o patnji, starosti i smrti, ali ih i ugrađuje u duhovni rast. Tvrdi da je naša ranjivost zapravo mjesto gdje Božja snaga najjasnije djeluje. Umjesto da skrivamo svoje rane, autor poziva da ih prikažemo kao mjesta iscjeljenja jer duhovni život nije bijeg od ljudskosti, nego njezino najdublje prihvaćanje kroz prizmu milosti.

Sve to, odnosno spoznaja da smo ljubljeni, mijenja potom i naše odnose s drugima jer tek kad prestanemo očekivati od drugih da nas „spase“ ili nam daju apsolutnu vrijednost, možemo ih istinski voljeti. Zajednica tako prestaje biti skup usamljenih pojedinaca i postaje mjesto gdje se slavi zajednička pripadnost Bogu i sve to iz obilja ljubavi koju smo primili, a ne osjećaja dužnosti.

Knjiga Bog te ljubi protuotrov je modernoj kulturi postignuća, u kojoj se ljudska vrijednost mjeri isključivo korisnošću i vanjskim uspjehom. Važna je jer uči kako u svijetu buke i otuđenja pronaći put do vlastita srca i unutarnjeg mira koji ne ovisi o okolnostima.

U njoj nećete pronaći gotove recepte za sreću ili površnu motivaciju jer Nouwen zahtijeva potpunu iskrenost i hrabrost za suočavanje s vlastitom slomljenošću; upravo to vodi do spoznaje da naša najveća snaga ne leži u savršenstvu, nego u dopuštanju Bogu da nas voli u našoj nesavršenosti.

Preporuča se onima koji se bore s osjećajem nedostojnosti i niskim samopoštovanjem, poslovnim ljudima koji su „pregorjeli“ od stalnog dokazivanja na poslu ili u društvu, te svima koji traže dnevnu utjehu, odnosno jednostavnu, a duboku svakodnevnu disciplinu.