Na početku tribine nazočne goste i rodbinu Pavla Anđelića te predavače pozdravio je župnik fra Ivica Karatović koji je istaknuo kako se Anđelić u ovoj župi rodio i umro, a kako je učinio mnogo kao čovjek, znanstvenik i arheolog.

O Pavi Anđeliću i njegovom znanstvenom radu govorili su akademik Mladen Bevanda, akademik Miroslav Palameta, prof. dr. sc. Darko Periša i Ivan Anđelić, dipl. iur.

U svom izlaganju akademik Bevanda, uz ostalo, istaknuo je kako je dr. Anđelić do spoznaja, zaključaka, analiza i sinteza dolazio talentom, širokom općom kulturom i potvrđenom stručnošću, ali, prije svega, samozatajnim marljivim radom, samoprijegorom, odricanjem, ustrajnošću i nadasve ljubavlju prema istini i svojoj struci.

Akademik Palameta progovorio je o tomu kako Anđelićeve procjene o čuvenoj sudačkoj stolici, gotičke stilizacije iz Donje Bukovice, govore kako je taj njegov terenski rad podrazumijevao ne samo fizički napor i višekratno obilaženja istih mjesta, već stalna intelektualna zaokupljenost koja navodi na spomenuti napor i nastavlja se kao zadovoljstvo uspješne analize propitivanja i proučavanja literature.

Prof. Periša je govorio o tomu kako je činjenica da je Anđelić bio franjevački učenik i kandidat za redovništvo uveliko utjecala na cjelokupnu orijentaciju u radu. „Pavo Anđelić se bavio sve i jednim aspektom kada je riječ o srednjem vijeku u Bosni i Humu. Poseban doprinos je dao istraživanjem grobova bosanskih vladara. Jedan aspekt je ostao zanemaren, sa strane, a to je osobna sklonost Pave Anđelića prema proučavanja srednjovjekovnog franjevačkog  graditeljstva. Osobno je iskopao šest franjevačkih crkava“, kazao je, uz ostalo, prof. Periša, prenosi Ramski vjesnik.

Njegov prijatelj Ivan Anđelić na tribini je govorio o njegovu životu i doprinosu kao arheolog u Konjicu. „Sav njegov terenski rad ili kao dio terenskih stručnih timova isključivo će opisati u Historijski spomenici Konjica i okolice. U monografiju je uključen dugogodišnji rad njegovih kolega arheologa iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu i naravno samog Pave. Ova monografija predstavlja najtemeljitije djelo o Konjicu koje je ikada napisano“, naglasio je Ivan Anđelić o Pavlovu doprinosu konjičkom kraju te istaknuo nadu kako će ova monografija doživjeti ponovno izdavanje.

Organizator ovog događaje je bila Hrvatska akademija za znanosti i umjetnost BiH.

Inače, Pavao Anđelić rođen je 1920. u Sultićima kod Konjica. Nakon završene Franjevačke klasične gimnazije u Visokom, upisao se na teologiju ali je u međuvremenu razvio interes za arheologiju i povijest te je napustio studij. Tijekom Drugog svjetskog rata služio je vojsku, a potom je 1946. diplomirao pravo u Zagrebu.

Zbog snažne zainteresiranosti za prošlost svoga kraja, radio je na formiranju arheološke zbirke za budući Zavičajni muzej u Konjicu. Želeći se u potpunosti posvetiti istraživanju povijesti, 1951. upisao se na studij povijesti u Sarajevu.

Prekretnica u karijeri bio je dolazak u Zemaljski muzej BiH 1955., gdje je započeo svoju karijeru srednjovjekovnog arheologa i povjesničara. Godine 1972. doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu radom Sjedišta bosanskih vladara u srednjem vijeku. Njegovo životno djelo bilo je istraživanje i očuvanje srednjovjekovnih stolnih mjesta bosanskih vladara, Bobovca i Kraljeve Sutjeske, za što je 1974. nagrađen Dvadesetsedmojulskom nagradom. Autor je niza značajnih knjiga i znanstvenih radova o srednjovjekovnoj Bosni.

Preminuo je u Sultići kod Konjica, 7. kolovoza 1985.

J.M., KT