Zagreb

Predstava "Dide, pobiše nam fratre" izazvala veliko zanimanje publike i u Zagrebu


Nakon izvedbi u Hercegovini, predstava "Dide, pobiše nam fratre" izazvala je i u Zagrebu veliki interes publike koja je gotovo do zadnjeg mjesta ispunila veliku dvoranu Zvonimir u sklopu Doma hrvatske vojske.

Foto: Mateo Ivanković

Foto: Mateo Ivanković

Ovaj kulturni događaj organizirala je u subotu 29. veljače Zavičajna zajednica Široki Brijeg u Zagrebu.

Uz tjeskobnu glazba Gustava Mahlera Adagietto iz V. simfonije čuje se glas pripovjedača: “Hladna je veljača okovala Široki Brijeg i okolna sela. Večer je neobično mirna u jednom takvom selu. Godina je 1945. Dan prije neprestano su se čuli topovi, vodile su se žestoke bitke, cijeli dan i noć sa 6. na 7. veljače. Toga je dana Široki Brijeg pao u partizanske ruke. Borbe su utihnule ujutro 7. veljače. Po selima je vladala grobna tišina. Nitko ne izlazi iz kuća. Vidjevši crni dim kako suklja iz gimnazijske zgrade, mještani su znali da su partizani ušli u crkvene prostore. Tjeskoba, strah i nemoć osjećali su se u zraku. Vladala je neopisiva napetost u tom zatišju. Svi su htjeli saznati što se dogodilo, slutili su na zlo. Samo su se pojedinci usuđivali izići iz kuće, a kad su izišli, čuli su vijesti od kojih se ledila krv u žilama, ali ne od hladnoće, nego od jeze ljudske izopačenosti na djelu.”

Predstava publiku vraća u 1945. u Širokom Brijegu, Mostaru i ostalim mjestima Hercegovine kada su počinjeni stravični zločini nad fratrima i katoličkim pukom. Vrijeme radnje je svršetak Drugoga svjetskog rata, od veljače do svibnja 1945. U povodu 75. obljetnice te velike povijesne tragedije koja se duboko urezala u pamćenje hrvatskoga naroda, događa se i njezino prvo kazališno uprizorenje.

Na inicijativu fra Dane Karačića, scenarij o potresnoj i desetljećima komunističkog režima prešućivanoj temi, napisala je i na scenu postavila Mirela Lovrić, profesorica hrvatskog jezika u Srednjoj strukovnoj školi u Širokom Brijegu. Kako nam je kazala, dramsku radnja napisala je na temelju zapisanih svjedočanstava te po knjizi Joze Tomaševića Koške Istina o ubijenoj gimnaziji. Inače, njezina drama je i nagrađena na prošlogodišnjem natječaju Vicepostolature postupka mučeništva Fra Leo Petrović i 65 subraće u sklopu obilježavanja dana sjećanja na pobijene franjevce i puk Širokog Brijega i Hercegovine, prenosi ika.

Na temelju stečenog  iskustva nakon predstave o fra Didaku Buntiću, profesorica Lovrić i glumci amateri Franjevačkog svjetovnog reda i FRAMA Široki Brijeg mogli su pristupiti novim ulogama i utjelovili su likove dida Tome, babe Mare, nevjeste Ive i Ane, učenika i svjedoka, bivših đaka širokobriješke gimnazije, hercegovačkih žena i naravno fratara. Kroz njihove dijaloge te projekciju filmskih sekvenci starih fotografija koji prate pojedine scene, živo je predočeno to vrijeme stradanja i patnje kad je samo u Širokom Brijegu ubijeno 30, a u Hercegovini 66 fratara. U predstavi se poimenice izgovaraju njihova imena dok se na zidu nižu i njihova lica s autentičnih fotografija. Osim glumačkih, svi su sudionici u predstavu ugradili i svoje druge talente te su dali svoj obol i u oblikovanju scene, kostima i pratećih rekvizita. “Sve to, da se ne zaboravi, da mlade generacije shvate žrtvu koji su podnijeli naši franjevci koji, iako još nisu službeno proglašeni, za nas jesu sveci”, poručuje autorica Lovrić.

A sama predstava završava ovim rečenicama: “Hercegovačka franjevačka provincija nastavlja sa svojim radom i poslanjem u službi Bogu i narodu. Hercegovina živi sa svojim fratrima i fratri za svoju Hercegovinu. Svjedoci su toga crkve diljem te kršne zemlje, još su tu! Fratri i narod zajedno ih podigoše, a one stoje lijepe i prkosne, kao 'susjedi neba', kao 'plave skamenjene vječnosti' i poručuju svima kako je to tlo od davnina hrvatska, franjevačka zemlja.”

KT