Na početku događaja, ravnatelj Doma i moderator događaja Danijel Vidović, pozdravio je autora mons. Perića i uvodničara vrhbosanskog nadbiskupa mons. Tomu Vukšića, kao i ostale predstavljače knjige, provincijalnu poglavaricu sestara Služavki Maloga Isusa Sarajevske provincije s. Anu Mariju Kesten te profesora i crkvenoga povjesničara don Milenka Krešića, javlja KTA.

O djelu je kazao kako je ono objavljeno prošle godine u Sarajevu u nakladi Medijskoga centra Vrhbosanske nadbiskupije i Postulature sluge Božjega Josipa Stadlera iz Rima te da je već predstavljeno u Sarajevu, Zagrebu, Banjoj Luci i Slavonskome Brodu – gradovima s kojima je nadbiskup Stadler bio posebno povezan, po rođenju ili službi. Istaknuo je kako autor knjige mons. Ratko Perić o nadbiskupu Stadleru piše još od „rimskih rektorskih dana“. Zahvalio je i članicama katedralnoga Dječjeg zbora „Slavuj“ koje su izvele tri skladbe u čast sluge Božjega Josipa Stadlera pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića koji ih je za ovu prigodu skladao.

Uvodnu riječ održao je mons. Vukšić koji je govorio o nadbiskupu Stadleru kao čovjeku koji je ostavio dubok trag ne samo u crkvenome i društvenome životu, nego i na području kulture, znanosti i filozofije. Objasnio je detaljno kako se u vođenju postupaka za beatifikaciju dolazi do stupnja sluge Božjega. „Mnogo puta se govori o kauzi svetaca i postupcima. Međutim, ne vodi se uvijek dovoljno računa o tome da ta dva pojma nemaju isto značenje. Kauza je ono što određeni postupak koji se mora provesti treba riješiti, a to je pitanje ili dilema. U ovome slučaju to pitanje glasi: Je li netko tko je kandidat za čast oltara zaista svetačka figura ili nije. U funkciji rješavanja te dileme, vode se postupci koji su različiti za beatifikaciju i kanonizaciju. Sve postupke i korake u procesu beatifikacije nadbiskupa Josipa Stadlera obavilo je posebno povjerenstvo u Sarajevu“, obrazložio je izrazivši kako mu je bila osobita čast i zadovoljstvo što je imao priliku progovoriti o sluzi Božjemu Josipu Stadleru prigodom predstavljanja ove knjige te zahvalivši biskupu Ratku na pozivu.

Provincijalka Sarajevske provincije sestara Maloga Isusa govorila je o stožernim krjepostima sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera, utemeljitelja njihove Družbe. Analizirajući svaku pojedinu krjepost, navodila je što je biskup Ratko u pojedinome poglavlju svoje knjige o njima s obzirom na nadbiskupa Stadlera zapisao. Istaknula je kako je biskup Ratko tim krjepostima: razboritosti, pravednosti, jakosti i umjerenosti u knjizi posvetio posebnu pozornost. „Stadlerovo provođenje spomenutih krjeposti u herojskome stupnju bilo je bitan uvjet za otvaranje dijecezanskoga procesa 2002. koji je Sveta Stolica prihvatila 2008. u vidu beatifikacije“, kazala je objasnivši i sam naziv spomenutih krjeposti citirajući biskupa Ratka: „Stožernima se zovu zato što su poput stožera oko kojega kruže druge ljudske moralne vrline kao što su: blagost, čistoća, dobrota, milosrđe, strpljivost, velikodušnost, vjernost, uslužnost i tako redom. U životu svetih one se očituju u vrhunskome stupnju uvijek i svagdje. Biskup ističe da su u životu Josipa Stadlera, a osobito u 37 godina njegove nadbiskupske službe u Bosni, stožerne krjeposti bile četiri temeljna ispita na kojima je polagao sve što ulazi u biskupsko djelovanje, tj. poučavanje, posvećivanje i upravljanje.“

Don Milenko Krešić u svome se izlaganju bavio temom financija nadbiskupa Josipa Stadlera. Istaknuo je kako se nadbiskup vrlo aktivno bavio financijama, tj. ekonomijom. Objasnio je kakvo je ekonomsko stanje zatekao u Sarajevu na početku svoje biskupske službe i s čime se sve morao nositi. „Nadbiskup je uskoro počeo graditi zavode, crkve i kuće, a do novca je dolazio dijelom preko dobročinitelja, dijelom od kupoprodaje određenih objekata. Iako je bilo poteškoća, uspona i padova u njegovu ekonomskom djelovanju, zapisano je kako je umro bez ikakva duga“, kazao je, uz ostalo, don Milenko.

Autor knjige biskup Ratko Perić istaknuo je u svome izlaganju neke zanimljive činjenice, prije svega osobnost nadbiskupa Stadlera: „Stadler je prema malenima i siromašnima preponizan, a prema velikašima i carevima preponosan i autoritativan.“

Naglasio je i kako je osnivanju modernoga Papinskog zavoda Sv. Jeronima u Rimu prethodio složen proces dvanaestogodišnje vizitacije „Sedam kardinalskih sjednica i neočekivani sudari crkvenih, nacionalnih i političkih interesa. Ilirski ili Hrvatski zavod uz crkvu Sv. Jeronima imao je prethodne tri institucije s dugom tradicijom (...) na te ustanove imalo je pravo 1901. godine 17 tadašnjih biskupija, a 24 današnje. Ali Zavod je i mjesto gdje tada osam država: Italija, Austrija, Mađarska, Hrvatska, Crna Gora, Srbija, Rusija i Francuska nasuprot Svetoj Stolici nastoji ostvariti vlastiti utjecaj. Bila je to dinamična diplomatska bitka za pravo ime Zavoda, ono hrvatsko, ali je u crkvenim i državnim sukobima predlagano čak deset imena“, objasnio je mons. Perić dodajući kako se sukob vodio ne samo oko imena, nego i oko imovine Zavoda. „Sveta Stolica je težila ustanovi koja bi služila općenito Crkvi među Hrvatima. Austro-Ugarska Monarhija nastojala je osigurati politički nadzor nad Zavodom, Mađarska je bila protiv hrvatskoga nacionalnog Zavoda, a crnogorska strana je pokušavala proširiti njegov karakter i na srpsko-hrvatski okvir preko Barske nadbiskupije. U takvim okolnostima ključnu ulogu imaju među biskupima đakovački Josip Juraj Strossmayer i sarajevski nadbiskup Josip Stadler. Njihova su nastojanja usmjerena na očuvanje crkvene i nacionalne samostalnosti Zavoda“, istaknuo je biskup Ratko te zahvalio nadbiskupu Stadleru „koji se ovako svojski zauzeo za Zavod“.

Osobitu zahvalu biskup Ratko je uputio mons. Pavi Jurišiću, postulatoru kauze nadbiskupa Stadlera, koji je posebno zaslužan za izdavanje ove njegove knjige, prof. dr. Agnezi Szabo na temeljitoj recenziji, nadbiskupu Tomi Vukšiću na pozdravnoj riječi o postupku beatifikacije, s. Anđi Vranješ, vrhovnoj poglavarici Družbe SMI, izlagačima, predsjedniku Tropleta Miji Nikoliću, ravnatelju Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače Danijelu Vidoviću, maestru don Draganu Filipoviću i katedralnomu Dječjem zboru te svima nazočnima.

J.M., KT