Ljiljanka je rođena 2. listopada 1966. u Rotimlji, a umrla 3. rujna 2018. u 52. godini života. Udala se u župu Prenj za Željka Žilića s kojim je u braku rodila i kršćanski odgojila troje djece: Nikolinu, Irenu i Mihovila. „Knjiga Upalimo svijeću je krunska zbirka njezine dugogodišnje ljubavi prema pisanju poezije. Njezine su se pjesme mogle čuti na različitim prigodama i u različitim župama. Bila je to jedna osebujna kršćanka koja se svojom upornošću uzdigla na prijestolje poezije još jednog kamenog spavača iz Stoca“, ističu iz župe Stolac.

Ljiljankine dvije prijateljice Tanja Puljić i Ana Palameta prepoznale su vrijednost njezine pjesničke ostavštine, te se pobrinule da se knjiga izda i održi svečana promocija. Promocija je okupila mnoštvo pučana iz općine Stolac koji su pokazali zanimanje za njezino poetsko djelo.

Knjiga je izašla u izdanju župnog ureda Prenj 2018. Tiskana u tiskari Logotip, Široki Brijeg, grafički ju je obradio Connect design Mostar, lektor je bio don Ilija Drmić. Predstavljači zbirke pjesama Upalimo svijeću bili su don Rajko Marković, stolački župnik, don Mile Vidić, župnik Prenja i župnik iz Vira kod Posušja don Ilija Drmić.

Don Ivo Šutalo, upravitelj Sarsenteruma, na početku je pozdravio Danicu, majku pjesnikinje Ljiljanke, njezinog muža Željka i djecu te iznimno velik broj nazočnih. Između izlaganja stihove iz zbirke čitale su Irena Žilić i Petra Kevo.

Don Rajko u svome govoru naglasio kako je autorica posjedovala dvije osobine, talent i upornost. „Talent većina ljudi posjeduje, ali ga rijetki žele otkriti i usavršiti se u potpunosti u njemu. Ona je svoj Božji dar, talent, u potpunosti iskoristila, te ga je podijelila s narodom i zauvijek klisom o kamen urezala svoje postojanje“, rekao je župnik. Istaknuo je i njezinu upornost bez koje nema ni otkrivenog, a ni usavršenog talenta. Opisao je kako je Ljiljanka vješto preskakivala sve zapreke, da bi došla na sami vrh i nesebično ljudima nudila svoje umijeće.

U svome govoru don Mile Vidić se osvrnuo na analizu knjige i njezinu razdijeljenost na osam dijelova: 1. Stihovi srca i uma; 2. Zaljubljenost u Božja stvorenja; 3. Sličice iz Hercegovine; 4. Život i njegove mijene; 5. Pronaći svoj put; 6. Gospa naš uzor; 7. Upaljena svijeća; 8. Završna molitva.

Iz ovih navedenih dijelova nedvosmisleno je iščitao kako je Ljiljankina poezija usmjerena iz ovovremenosti prema onovremenosti, odnosno prema transcedentosti sveukupnog postojanja. Kazao je kako su njezine pjesme prožete dubokom vjerom i nadom u vječnost. Naglasio je kako se pjesnikinja nije bojala javno progovoriti o svojim bolima, suzama, kolebanjima, promišljanjima, razočaranjima s jedne strane, te s druge o svojim radostima, nadanjima i stremljenjima. Zaključio je da njezine pjesme nisu pisane za književne kritičare i teoretičare književnosti, nego za jednostavne čitatelje. Dodao je da se ona kroz svoje stihove na pučki način obraćala jednostavnim i bogobojaznim ljudima.

„Kada je don Ilija primio naš mail, gdje smo izrazile želju da baš on bude lektor knjige, bez imalo promišljanja je prihvatio i na poseban način čitateljima opisao zbirku pjesama. Poznavao je Ljiljanku i kako je sam rekao, njezine je pjesme doživljavao na drugačiji način nego li sada. Pjesme su ga se dojmile, jer kako navodi, one su odraz njezinog osobnog, obiteljskog, vjerničkog i sveukupnog društvenog stanja i promišljanja. Ističe da je ova knjiga svojevrsna duhovna i kulturološka upaljena svijeća pjesnikinji Ljiljanki koja je nikla pod hercegbosanskim podnebesjem, a napose onima koji su iz stolačkog k/raja i Dubravske visoravni. Don Ilija ističe da je ova zbirka ispovjednog karaktera, autobiografska. Kazuje kako je svaka njezina pjesma priča za se gdje je svaka njezina pjesma otvaranje duše, dakle razgovor sa samom sobom, ali i sa Bogom kojemu se otvoreno ispovijedala“, istaknuli su iz župe Stolac.
 

Don Ilija je pomno birao epitete pa je kosom crticom, u knjizi odvojio riječ stolačkog k/raja i Dubravske visoravni, gdje je opisao ljepotu zavičaja pjesnikinje, u kojemu nije dočekala kraj života, već čeka dolazak i uskrsnuće u vječni život. „Mi vjerujemo da je Ljiljanka u raju, jer tko bi drugi tako upravljao našim dušama u ostvarenju ovoga cilja nego Bog koji je čuo njezine molitve. Jer, kako i sama pjesnikinja u svojoj pjesmi Smrt kaže: 'Svi ćemo jednog dana umrijeti / i svi to neka dobro znaju / tko u čistilište, tko u pako / ali mnogi će opet svome raju.' Iskreno zahvaljujemo glazbenoj skupini Angelus iz župe Stolac koja je duhovnim pjesmama uljepšala ovu pjesničku večer, voditeljici Danieli Šutalo i svima onima koji su na bilo koji način pripomogli da se ideja predstavljanja Ljiljankine zbirke pjesama i ostvari“, priopćeno je iz župe Stolac.

KT