Ubrzanim razvojem novih tehnologija koji su postali sastavni dio odrastanja, slikovnice trebaju, kao i u prethodnim desetljećima, postati ritual dječje svakodnevice. U čitalačkim ritualima, neizostavna je prisutnost odrasle osobe te je važno provoditi ih kontinuirano u cilju stjecanja navika čitanja. Dokazano je da čitanje slikovnica u ranoj dobi, stvara temelje za zdravi kognitivni i emocionalni razvoj, kao i temelje za nastavak čitanja u kasnijoj dobi i razvoj pismenosti kod djece. Budući da je djetetova pažnja u ranoj dobi katkad raspršena i prilično kratko usredotočena na nešto, bitno je usmjeravati ju na kvalitetne sadržaje, a jedni od njih su slikovnice. Zbog različitosti svakoga djeteta, nužno je procijeniti, a potom i prilagoditi kako samu slikovnicu tako i način čitanja određene priče i atmosferu u kojoj se dijete nalazi, piše na mrežnoj stranici Verbuma.

Neke od temeljnih preporuka za razvoj čitalačkih navika kod djece u ranijoj i predškolskoj dobi su:

Ponavljanje je važno u čitanju priča ili njihovom narativnom prepričavanju zbog sposobnosti pažnje, koncentracije i usredotočenosti djeteta na jedan sadržaj. I pet minuta dnevno uz slikovnicu može, ponavljajući, činiti bitnu razliku i pridonijeti razvoju čitalačkih navika.

Prisutnost odrasle osobe pri čitanju priča bitan je vizualni element, s obzirom na to da u toj dobi počinje i razdoblje imitiranja te usvajanja navika (tehnikom učenja po modelu) koje djeca vide od odraslih osoba, kako u obitelji tako i u vrtiću s odgajateljima ili u domu sa skrbnicima.

Razgovor i praćenje reakcija djece na određene dijelove priče u slikovnici pomaže u daljnjem odabiru kvalitetnih slikovnica i omogućuje bliskost i povezanost između čitača i djeteta.

Uključivanje djeteta u čitanje važno je jer se djeca vole osjećati korisno i stvaraju prve navike pomaganja te sudjelovanja u nečemu što rade odrasli. Primjerice, ako dijete još ne zna čitati, tijekom čitanja odrasla osoba mu treba pokazivati i slike u slikovnicama te djetetu ponuditi da okreće stranice ili imenuje ono što vidi u ilustriranom dijelu slikovnice.

U narativne tehnike čitanja priča spada i povezivanje stvarnoga života i okolnosti u kojima se dijete nalazi s onim što je pročitano. Primjerice, ako neka slika prikazuje djecu ili životinje i sl., korisno je pokazati mu to i u stvarnom životu te se referirati na određenu priču u kojoj je taj prizor bio prikazan.

Pri prvim znakovima razvoja čitanja kod djece, korisno je ispravno izgovarati riječi koje oni možda pogrešno izgovore (npr. tepanjem) te je i u ovoj tehnici važno koristiti ponavljanje kako bi dijete kvalitetno usvojilo prve čitalačke navike i pravilno izgovaranje pojmova.

Nakon pročitane priče važno je barem nekoliko minuta posvetiti razgovoru s djetetom kako bi odrasla osoba još bolje upoznala dijete i njegove preferencije u odabiru slikovnica.

U ranoj dobi, nije uvijek nužno usmjeriti se samo na čitanje. Naime, već i samo listanje slikovnica i komentiranje slika i zvukova približava slikovnicu djetetu i omogućuje da slikovnica postane sastavni dio odrastanja.

Korisno je i stvarati navike provođenja vremena uz slikovnicu u približno slično doba dana ili večeri kako bi to postao kvalitetan ritual kroz koji dijete u mirnoj atmosferi provodi vrijeme, pa bilo ono i kratko. Najčešće se kao kvalitetno navodi vrijeme čitanja prije spavanja.

Odabir kvalitetne slikovnice

Svaku slikovnicu treba prilagoditi dobi djeteta te je, kao odrasla osoba, najprije sama pročitati i procijeniti je li slikovnica primjerena. Tijekom čitanja ne treba inzistirati na potpunoj tišini, već poticati dijete na postavljanje pitanja i komentiranje te ga pitati razumije li ono što mu se pročitalo, ovisno o dobi. Budući da djeca razumiju sadržaj potpuno drukčije od odraslih, neizostavno je slijediti njihove reakcije pri čitanju priča. Pomoć u tome jest i poticanje djeteta na prepričavanje onoga što im je pročitano, a to se najjednostavnije može postići postavljanjem pitanja djetetu o radnji jer na taj način ponovno uključujemo dijete u proces čitanja. Radnja svake kvalitetne slikovnice pri svome kraju treba imati jasnu pouku po kojoj će dijete pamtiti određenu priču, radnju ili lika. Svaka slikovnica koja se temelji na negativnim obilježjima, a posebice nasiljem, automatski se ne može smatrati kvalitetnim sadržajem za djecu, savjetuje Verbum.

T.M.I., KT