Armenska zajednica u iranskom Isfahanu


Mesrop Hizaneci (Hizanski) jedan je od armenskih slikara koji je radio u Isfahanu, gradu u Iranu na obali rijeke Zajenderud (Zajandeh). Međutim, on nije jedini...

Foto: Trg u gradu Isfahanu u Iranu

Foto: Trg u gradu Isfahanu u Iranu

Grad se nalazi 340 kilometara južno od prijestolnice Teherana, na rubu planinskoga masiva Zagros. Treći je po veličini u Iranu i ima oko milijun i pol stanovnika. I sada je jedan od važnih kulturnih, obrazovnih i gospodarskih središta Islamske Republike Iran. U toj se zemlji grad grad često naziva Nesf-e džehan (Polovica svijeta).

Mesrop Hizaneci
Prema nalogu šaha Abasa I. (1571.-1629.) koji je nakon rata s Osmanskim carstvom počelo je preseljavanje Armenaca iz Armenske doline i Džolfe/Džuljfe (sadašnji Nahičevan u Azerbajdžanu) u unutrašnjost Irana. Armencima, koji su bili većinom obrtnici i poslovni ljudi, dodijeljena su određena područja od rijeke Zajenderud (Zajandeh). Mjesto se je to nazivalo Džolfa-je-No što znači Nova Džolfa.

Ukupno u Iran iz Nahičevana i Jerevana, prema različitim procjenama, bilo je preseljeno od 250 000 do 300 000 Armenaca. U Iranu Abas I. je promicao vjersku toleranciju prema kršćanima. Smatra se da je Abas I. bio prvi iranski vladar koji je slao slikare na školovanje u Italiju. Bosanski franjevac dr. fra Marinko Pejić o tom piše: “Na području Nove Julfe razvila se dobro organizirana armenska zajednica s oko 300 000 ljudi. Imali su svoje škole, crkve i organizirali prvu tiskaru u Iranu. Svojim umijećima, koje su stavili na raspolaganje safavidskoj dinastiji znatno su doprinijeli razvoju iranskoga društva. Do polaganoga propadanja dolazi promjenom vladarske kuće i afganistanskim osvajanjem Isfahana. Armeni nikada nisu napustili ovo područje, ali se njihov broj smanjio, a od 24 crkve koje su podignute u vrijeme šaha Abaza, ostalo ih je aktivnih polovica” (A. Bagdasarov: Armenski samostani i crkve u Iranu).

Armenska crkva u Isfahanu

Zanimljivo je da su predci svjetski poznatoga profesora teoretske medicine, člana nekoliko akademija, osobnoga sekundarnoga liječnika pape Inocenta XII. i pape Klementa XI. Dubrovčanina Đura (Gjuro, Giorgio) Armena Baglivija (8. rujna 1668. - 14. lipnja 1707.) isto iz grada Isfahan u Iranu. Njegov je otac Vlaho Armen, dubrovački trgovac, bio oženjen Dubrovčankom Anicom, kćeri krojača Jakova Antona Vukovića (de Lupis). Roditelji su imali još jednoga sina imenom Jakov. Godine 1670. umrla je prvo mati, a zatim i Đurin otac. Za Đuru i Jakova se je skrbio do svoje smrti 1679. stric Jakov Armen. Početnu naobrazbu braća su stekla u isusovačkom kolegiju u Dubrovniku. Talijanski liječnik praktičar Pietro Angelo Baglivi iz mjesta Lecce, koji je bio bezdjetan, udomljuje braću Armen i kasnije im daje i svoje prezime Baglivi.

A.B., HKV, Ž.I., KT