Među onima koji su sletjeli iza njemačkih obrambenih crta u Normandiji 6. lipnja 1944. Bio je i legendarni kapelan 101. zračnodesantne jedinice vlč. Francis L. Sampson (1912. – 1996.).

U stvarnom životu, on je taj koji je dobio zapovijed ići spašavati „vojnika Ryana“, a ne lik kojega je na osnovu scenarija Roberta Rodata, utjelovio Tom Hanks u filmu iz 1999. čiju režiju potpisuje Steven Spielberg.

Oca Sampsona, prije nego će padobranom skočiti na normandijsko tlo, vojne su vlasti odredile da ide naći i spasiti, tj. vratiti kući, Fritza Nilanda – pravog „vojnika Ryana“ – čija su trojica braće poginula u Danu D.

Kako piše Aleteia.org, prvo što je vlč. Sampson, poznatiji kao „otac Sam“, učinio kada je njegov padobran dohvatio zemlju u Normandiji, jest da je potražio svoju opremu za misu. S obzirom da je akcija vođena noću, pri doskoku je pogubio svoje stvari, no ipak je uspio pronaći ono što mu je bilo najvrjednije.

Univerzalnost Katoličke Crkve

Dakako, njegovim problemima tu nije bio kraj. Zapravo, tek su počeli… Toga istoga dana, dok je išao obići nekoliko ranjenika koji su zaklon našli na obližnjoj farmi, naletio je na dvojicu njemačkih vojnika. I taman kada su ga htjeli ubiti naišao je treći te ga spasio, uvjerivši svoje suborce da ne diraju katoličkog svećenika. Kao takvoga prepoznao ga je po križu kojega je vlč. Francis nosio oko vrata.

„Bilo je to dirljivo svjedočanstvo univerzalnosti Katoličke Crkve toga dan“, napisao je otac Sam u svojim memoarima, nadodavši kako ga je spasio brat katolik koji je slučajno bio njegov „neprijatelj“.

Dojmljiva propovijed

Nekoliko dana poslije, ovaj je vojni kapelan, slavio svetu misu s grupom medicinskih sestara u crkvi koju su potpuno razorile bombe. Jedino su uspravno stajala dva zida, a bombardiranje su „preživjeli“: Kristovo raspelo i slike svetih apostola Petra i Pavla koje su bili netaknuti. Svi su to smatrali pravim čudom.

U ambijentu ovih ruševina vlč. Sam izrekao je dojmljivu homiliju koja je, kako su ratne neprilike nalagale, bila kratka.

„Slika razgoljenog Galilejca koji visi s križa uvijek je nadahnjivala veliku ljubav, ali i žestoku mržnju. Neron je pokušao križ učiniti simbolom mržnje vješajući o njega kršćane, prikivajući ih na nj', i osvjetljavajući Rim ovim plamtećim ljudskim križevima. Julijan Apostata je rekao kako će natjerati svijet da zaboravi Čovjeka s križa, ali je u svojoj smrtnoj agoniji, priznao: 'Pobijedio si, Galilejče.' Komunisti su zabranili prisutnost križa jer su se bojali njegove snage protiv njihovih zločinačkih planova. Hitler je nastojao zamijeniti sliku našega Gospodina na križu nekom glupom svastikom. Psovke, pogrješne filozofije, nasilje i svi drugi đavolski projekti, korišteni su kako bi zbacili Krista s križa i raspela u crkvama. Ipak, usprkos tomu, kao i bombe bačena na ovu kapelu, uspjeli su samo križ učiniti sve više znakom utjehe. Simbol kojega mi volimo stalno raste u našemu poimanju zbog žestine mržnje koja se očituje kod zlih ljudi. Svatko od nas ima ovaj sveti simbol utisnut u svoju dušu. Kao i ova kapela, mi smo hram Božji. I neovisno koliko smo pogođeni bombama tragedije, osude i izvanjskih napada, znak križa ostaje uzdignut ako to mi želimo. Sada uz stope ovoga raspela obnovimo svoj krsni zavjet. Obećajmo da ćemo zauvijek braniti Njegov lik u našim srcima“, govorio je ovaj vojni kapelan.

Čovjek koji je ušao u legendu

Vlč. Sama uhvatile su njemačke postrojbe te je proveo šest mjeseci u zatvoreničkom kampu. Kada je oslobođen vratio je na bojište s legendarnom 101. zračnodesantnom jedinicom. Poznata knjiga Corneliusa Ryana iz 1959. Najduži dan, kao kronika iskrcavanja u Normandiji, opsežno govori o njemu.

Osim toga, služio je i u Koreji te je, premda je već bio umirovljen, postavljen 1967. za glavnog vojnog kapelana jer nije htio prestati obilaziti svoje kolege padobrance u Vijetnamu.

KT