Mala crkva preživjela rušenje njujorških blizanaca


U svojoj kratkoj, ali bogatoj povijesti mala episkopalna kapela Sv. Pavla doista je svjedočila brojnim važnim događajima za američku povijest. Tako je bilo i onog kobnog jutra 11. rujna prije 17 godina kad su se dva aviona sa putnicima i teroristima zaletjela u obližnje tornjeve Svjetskog trgovinskog centra.

Budući da se nalazi samo 200-njak metara od srušenih blizanaca mnogi su odmah počeli govoriti o čudu koje se moglo pratiti gotovo izravno putem TV ekrana... Za američke pojmove to je sasvim mala crkva na južnom kraju New Yorka i najstarije zdanje na Manhattanu koje je preživjelo i veliki požar iz 1776.

Kapelica u kojoj se molio Georg Washington

Kapela je izgrađena 1766. prema nacrtu Thomasa McBeana i danas je jedina zgrada u New Yorku koja postoji još od predrevolucionarnih vremena. Kad je izgrađena, stajala je na sjevernom rubu tada malog grada koncentriranog na vrhu Manhattana. Od samog početka postojanja SAD-a namijenjena joj je važna uloga u povijesti zemlje: tamo je održana misa nakon inauguracije Georgea Washingtona za prvog predsjednika 1789., a otac nacije je u nju dolazio sve do preseljenja iz New Yorka u Washington. Na jednom zidu se čak još uvijek može vidjeti originalni grb Sjedinjenih Američkih Država.

Ipak, vjerojatno najsvjetlija strana povijesti kapele dolazi s najtamnijim događajem koji se ikad odigrao u njezinoj blizini: Najčudesniji događaj zbio se u trenutku kad su avioni udarili u tornjeve.

Stablo koje je stajalo na malom groblju iza crkve palo je od detonacije, a da nije dotaknulo nijedan nadgrobni spomenik. Korijen toga stabla danas stoji kao modernistička skulptura na groblju...

Mjesto duhovne okrjepe u najtežim vremenima

Praktički istog trenutka crkva je postala mjesto okupljanja, u koje su se dolazile odmoriti od napornog rada stotine spasitelja i čistača ruševina. Stotine volontera iz cijelog grada, svih društvenih slojeva, nahrupili su u crkvu i brinuli se za one koji su radili na raščišćavanju. Punih osam mjeseci volonteri su radili u smjenama od po 12 sati, a crkva im je pružila ono što im je u tom trenutku bilo podjednako potrebno - okrjepu duha.

U crkvu su dolazile i obitelji stradalih tražeći bilo kakav podatak o svojim voljenima, a gradonačelnik Rudolph Giuliani je baš u toj crkvi održao svoj slavni govor oproštaja od tisuća poginulih sugrađana, ali i od svoje gradonačelničke funkcije na isteku mandata. U crkvi su se okupljali i glazbenici koji su sviranjem na klaviru opuštali umorne spasitelje, a i mnogi od njih su znali zasvirati ili zapjevati, ponajviše duhovne pjesme.

Danas je kapela mjesto hodočašća svakog Amerikanca koji želi odati počast žrtvama 11. rujna. Brojna su svjedočenja o tim danima, no valjda tada stvoren duh najbolje oslikava izjava jedne volonterke: „Kad sam se jednog od tih dana vratila kući s podjele hrane, znala sam samo jedno - postala sam bolja osoba“.

KT