Povjerenstvo su činili: Emilija Pavičević, profesorica hrvatskog jezika u Katoličkom školskom centru Sv. Josip u Sarajevu, Josipa Prskalo, djelatnica Medijskog centra Vrhbosanske nadbiskupije i Josip Milanović, djelatnik NCM-a i autor bloga PisoJ.

U kategoriji srednjoškolci nagrade su osvojili:
1. Sara Kelava, Travnik
2. Nikolina Medić, Novi Travnik
3. Mia Marijan, Ilidža

U kategoriji studenti prva tri mjesta zauzeli su:
1. Filip Šantić, Široki Brijeg
2. Andrijana Marold, Široki Brijeg
3. Marijan Mikolić, Domaljevac

Pobjednicima čestitamo, a svim  mladima koji su sudjelovali na natječaju za najbolji literarni rad zahvaljujemo jer su svojim pismenim izričajem pokazali da Bosna i Hercegovina zaista ima mlade koji imaju što za reći te da njihov glas treba biti i te kako važan. U nastavku donosimo radove koji su osvojili prva mjesta u objema kategorijama.

Živim u sjeni - Sara Kelava

I moj glas je važan! – Filip Šantić

U svijetu koji je prepun boja i izazova čovjek je uvijek pokušavao pronaći svoje mjesto pod suncem. Tražio ga je na razne načine, bilo da je riječ o vlastitim naporima, radu, pukoj želji ili, pak, svojom riječju. Ploveći morem života, nailazimo na razne ljude, situacije, brodolome, životne bure i društvenu nepravdu koja poput nemirnih valova udara mladoga čovjeka poljuljanog u svome mladenačkom poletu. Prepustiti se ogorčenosti nije rješenje. Obasjani nebeskim Svjetionikom usuđujemo se ploviti i dalje. Usuđujemo se boriti i prkositi te gledati naš krajnji cilj. U mnoštvu životnih pitanja i nerazumnih odgovora ne smijemo odustati. Mladost je ona na kojoj život ostaje. Odgojimo mladost i odgojili smo društvo. Mladi su ti koji će biti nositelji kulture i odgojitelji drugih naraštaja. Mladi su ono sjeme boljega društva. Ne ubijajmo njihov glas, ne lomimo njihove olovke, one olovke koje su se kroz povijest borile, pisale, plakale, jecale, nadale... U tmini svoje sobe, obasjani svjetlom skromne svijeće, naborane voskom kao suzama, drhtave ruke su pisale. Gdje su danas? Možda danas nema više skromnih svijeća naboranih suzama voska, ali je tu prisutan onaj jednaki mladenački žar i želja za boljim. Ostaviti svoj trag, želja je svakog mladoga čovjeka. Dokle god na svijetu ima nade, ima i nas. Što učiniti sa životom? Kako ga iskoristiti?

U zvjezdanom nebu iznad nas moramo pronaći svoju zvijezdu, svoj smisao i njemu težiti. Što možemo učiniti u ovome svijetu kao mlade osobe, nositelji društva? Možemo se truditi obavljati svoje dužnosti savjesno i odgovorno. Možemo naučiti cijeniti starije i učiti od njih. Možemo učiti nove stvari. Možemo se kulturno ponašati. Možemo istinu izreći i za nju se boriti. Moramo u sebi probuditi one davne uljuljane ideale koje su zaglušile bure života. Na nama je odgovornost stati pred oči svijeta s nekim novim idejama. Učinimo to već sada jer smo jedan vrijedan kamenčić u velikom mozaiku svijeta. Svatko od nas nosi nešto čudesno jer sve nam je darovano od Onoga koji sve konce drži u svojim rukama i brine za sve. Upravo On je taj koji u našim srcima budi želje. On nam je darovao talente. Probudimo se dok je još uvijek vrijeme. Ohrabrimo se i govorimo. Vjerujmo i radimo. Nadajmo se i težimo. Život je prekratak da bismo ga uzalud trošili. Poziv je upućen svima. Hoćemo li ostvariti životni cilj? Odgovor je na nama. Kritizirati, i pri tome sjediti na istome mjestu nije djelotvorno. Ne čekajmo druge da čine bolje društvo. Odgovornost je na nama samima. Ni sami nismo svjesni koliko toga možemo. Život je lijep onoliko koliko ga mi učinimo lijepim. U mnoštvu društvenih okolnosti i naš je glas važan. Uzmimo ponovno olovku u ruke i pišimo nadu svijetu!

NCM/ J.P., KT