Sedam stvari o Sv. Faustini Kowalskoj i njezinoj viziji pakla


Dok su katolici diljem svijeta upoznati sa Sv. Faustinom Kowalskom i njezinom povezanošću s Božanskim milosrđem, mnogi možda ne znaju za način na koji je Isus s njom razgovarao o njezinu pozivu, paklu i njezinu poslanju naviještati Božje milosrđe.

Slijedi, kako navodi CNA, sedam važnih činjenica o ovoj posebnoj svetici:

1. Krsno joj je ime bilo Helena

Sveta Marija Faustina Kowalska od Presvetog Sakramenta rođena je u Poljskoj kao Helena Kowalska 25. kolovoza 1905. Preminula je 5. listopada 1938. nakon što su je Isus i Marija odabrali da postane nevjerojatna službenica Božanskog milosrđa. Svetom ju je proglasio papa Ivan Pavao II. 30. travnja 2000. Njezin je spomendan 5. listopada.

2. Nije planirala postati redovnicom

Mlada Helena nije imala namjeru ulaziti u redovnički stalež, ali u dobi od 19 godina, dok je bila na plesu sa svojom sestrom Natalijom u Lodzu, imala je viziju Isusa koji pati, koji ju je upitao: „Dokle ću te trpjeti i kako dugo ćeš me odbijati?“ Nakon molitve u katedrali otišla je u Varšavu, gdje se pridružila Družbi sestara Gospe od Milosrđa. Dana 30. travnja 1926., u dobi od 20 godina, obukla je redovnički habit i dobila svoje redovničko ime.

3. Isusov opis slike Božanskog milosrđa

Faustina je napisala da se u noći, 22. veljače 1931., dok je bila u svojoj samostanskoj ćeliji u Plocku u Poljskoj, nakon što se djelomično oporavila od tuberkuloze, Isus pojavio u bijeloj haljini s crvenim i blijedim zrakama koje su izlazile iz njegova srca. Prema njezinu dnevniku, tada joj je rekao: „Naslikaj sliku prema uzorku koji vidiš, s potpisom: 'Isuse, uzdam se u tebe' [na poljskom: 'Jezu, ufam Tobie']. Želim da ova slika bude čašćena najprije u tvojoj kapeli, a potom i po cijelom svijetu. Obećavam da duša koja bude častila ovu sliku neće propasti.“

4. Vidjela je viziju pakla

U listopadu 1936., tijekom osmodnevnog povlačenja na duhovno promišljanje, anđeo ju je odveo do onoga što je nazvala „ponorima pakla“, koje je u svom dnevniku opisala kao mjesto „velikog mučenja“ i „vatre koja prodire u dušu, a da ju ne uništi – strašna patnja“. Ovaj je pakao bio ispunjen tamom i, unatoč toj tami, „đavli i duše prokletih vide jedni druge i sve zlo, i tuđe i svoje“.

5. Prikazane su joj različite razine pakla

Prema Paulu Kengoru, profesoru političkih znanosti na fakultetu Grove City i suradniku National Catholic Register-a, Faustina je „poput Dantea promatrala dijelove pakla rezervirane za posebne agonije zarađene u ovom palom svijetu“. „Postoje špilje i jame mučenja u kojima se jedan oblik agonije razlikuje od drugog“, zapisala je Faustina u svom dnevniku. „Postoje posebna mučenja namijenjena određenim dušama. To su muke osjetila. Svaka duša prolazi kroz strašne i neopisive patnje povezane s načinom na koji je sagriješila.“

6. Većina prokletih nije vjerovala u pakao

Faustina je navela kako je ono što je dijelila bila samo „blijeda sjena stvari koje sam vidjela. Ali primijetila sam jedno: da većina duša onih koji su tamo nisu vjerovali da postoji pakao.“ Posvjedočila je u svom dnevniku: „Ja, sestra Faustina Kowalska, po Božjem nalogu, posjetila sam ponore pakla kako bih o njemu pričala dušama i svjedočila o njegovu postojanju.“

7. Njezina je vizija trebala spasiti duše

Kengor kaže da, „koliko god bile strašne, (ove vizije) također odražavaju pozitivnu žurnost na milosrđe“. „Kroz ove vizije i njihove glasnike, božansko nam daje još jednu priliku. Upozoreni smo da se dovedemo u red, prestanemo griješiti i zatražimo obraćenje i otkupljenje, prije nego što bude prekasno.“

KT