Svećenik objasnio što znači biti dobrim župljaninom


Ljeto je vrijeme odmora, ali i personalnih promjena na župama koje donose mnogo "stresa" kako svećenicima tako i vjernicima. Dolaskom na novu župu jedan američki svećenik je zaključio kako mnogo vjernika nije upoznato s činjenicom što znači biti dobrim župljaninom te je svojim razmišljanjem na tu temu uzburkao župnu zajednicu i brojne katoličke medije koji su prenijeli njegovo obraćanje...

O. Bill Peckman je župnik u dvjema župama u saveznoj državi Missouri: Sv. Petra i Pavla u Boonvillu te Sv. Josipa u Fayetteu. Primijetivši kako je veći broj župljana nego vjernika koji dolaze na nedjeljnu misu svoj "bijes" iskalio je na tipkovnici te je razmišljanje objavio na svome facebook profilu prvenstveno se obraćajući vjernicima koje ne viđa često u crkvi.

Dolazak na nedjeljnu misu

Razmišljanje upućeno vjernicima je započeo činjenicom da je dolazak na župnu nedjeljnu misu obvezatan za sve katolike. Naglasio je kako to ne znači biti samo fizički nazočan nego biti uključen mislima, riječima i djelom u štovanje Boga. Istaknuo je važnost rasta u vjeri koji se postiže odlascima na misu te zaključio da je jedan od težih grijeha ne dolaziti nedjeljom na euharistiju. Na kraju, nije zaboravio ni one najstarije koji zbog svoje bolesti ne mogu dolaziti u crkvu, ali je istaknuo važnost njihove molitve.

Uzdržavanje župe i svećenika

Ovu, za mnoge, osjetljivu stavku je podijelio na dva dijela. Najprije je napomenuo pitanje lemozine, to jest novčanog priloga što se skuplja za župu tijekom mise; zapravo milodar ili možda grubo rečeno milostinju. Naglasio je kako crkva nije "zavod za platni promet" ili banka u kojoj se plaćaju "svete usluge" nego mjesto gdje se sa štovanjem trebaju iskazati žrtva zahvalnica Bogu. Rekao je da je "desetina" ono što se daje Crkvi, a preko nje i siromašnima i svima onima u potrebi.

U drugom dijelu je istaknuo kako nije sve u novcu jer mnogi vjernici daju svoje vrijeme i energiju za župu, neki volontiraju dok se drugi jednostavno odazovu za određenu akciju te pomažu drugima, ili jednostavno očiste crkvu ili pastoralne prostorije.

Također je istaknuo neke od prednosti koje imaju župljani. Spomenuo je skoro pa besplatne izlete, tečajeve, kampove za mlade, okupljanje župljana starije dobi, bračne tečajeve, župne roštilje koji su omogućeni upravo iz lemozine.

Sudjelovanje u misiji Crkve

Treći, ali ne i najmanje važan, dio svoga obraćanja posvetio je Crkvi koja je pozvana na rast i širenje. Kao primjer tomu naveo je roditelje koji imaju djecu i uče ih vjeri kako bi bili istinski sljedbenici Kristovi. Spomenuo je i evangelizaciju prijatelja, rodbine i običnih stranaca koji su se udaljili od Krista. Rekao je da Crkva nije muzej za 99 ovaca koje su ostale u stadu nego zajednički poticaj za onom jednom koja je "odlutala". Župljane je nazvao braćom i sestrama i obitelji, a ne nekim poduzetničkim pothvatom ili "biznisom". 

Obveze župnika

Pred kraj svoga obraćanja nije zaboravio ni obveze svećenika. Sebe je nazvao pastorom duša, a vjernike Božjim stadom i velikom obitelji, a ne subjektima.

"Imam odgovornost da u svakom vjerniku tražim dobro, pa čak kad i oni sami u sebi to ne vide. Ne smatram se direktorom, ravnateljem ili predsjednikom. Moj je cilj inkorporirati u zajednicu sve dobre stvari kako bi nam svima bilo bolje. Obvezan sam ponašati se onako kako to Crkva traži od mene, biti vjeran sluga biskupov i na kraju sve raditi na slavu Katoličke Crkve", završio je svoje obraćanje o. Peckman.

Zapitajmo se kakvi smo to župljani? Jesu li župni problemi u SAD-u slični problemima Crkve u Hrvata? Ljeto je u jeku, u slučaju pastoralni promjena pomognimo svom novom župniku ili kapelanu i, naravno, nedjeljom idimo na sv. mise i sudjelujmo u župnom životu.

Više na stranici Churchpop.

KT