Živjeti u strogoj klauzuri, odricati se, ne biti nazočan na važnim obiteljskim slavljima i događajima… pa čak ni ocu i majci na sprovodu. Što je to u njima što im daje toliku snagu da i noću ustaju i da se odriču svoga noćnoga sna da bi se klanjali euharistijskom Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentom?

Jesu li to možda neki posebni ljudi, možda budući sveci? Ne, to su normalni ljudi kao i svi mi. Kršćani, kao ti i ja. Ali su se odrekli svega da bi u potpunosti bili s Isusom. Oni su potpuno slobodni (iako su prostorno ograničeni) od svakojake navezanosti na zemaljske stvari, veseli su i radosni u svome srcu. I oni su ljudi, grešnici kao i mi, često padaju ali se dižu i hrabro s Isusom idu naprijed, ne boje se sutrašnjice i budućnosti…

Žive većinom od Božje providnosti. Nikada ne izlaze iz samostana, osim ako je stvarno nužno da odu k liječniku. Njihove prostorije za razgovor s posjetiteljima odijeljene su rešetkama.

Jedna takva ženska redovnička zajednica – Kongregacija je Služavke Duha Svetoga od Vječnoga klanjanja, u puku više poznate kao «Ružičaste sestre», po svome redovničkom odijelu.

Utemeljio ih je na Blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marija 8. prosinca 1896. u mjestu Steyl u Nizozemskoj Sv. Arnold Janssen kao svoju treću redovničku zajednicu. Utemeljivši najprije dvije redovničke zajednice Sveti Arnold Jannsen bio je svjestan da je njegovim dvjema aktivnim misijskim družbama potrebna molitvena podrška. Zbog toga je i utemeljio klauzurnu – kontemplativnu misijsku družbu sestara Služavki Duha Svetoga od vječnog klanjanja, koje svojim danonoćnim klanjanjem pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom mole za misionare i misionarke, te velike misijske nakane Crkve. Nadahnuće im daju Isusove riječi: «Žetva je velika, a radnika malo. Molite, dakle, Gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju!» (Mt 9, 37 – 38). Glavna im je zadaća molitva i žrtva u srcu Crkve za svijet i njegovo spasenje, za svećenike, misionare i misionarke, te za sve one koji neposredno sudjeluju u širenju Radosne vijesti spasenja. Ove sestre ne idu u misije, ali duhovno prate misionare i sestre Služavke Duha Svetoga u njihovim misijskim pothvatima.

Tako te tri misijske družbe sačinjavaju jednu veliku Arnoldovu misijsku obitelj. Svaki misionar i svaka misionarka znaju da ih prati duhovna potpora ovih klauzurnih sestara kojih danas u svijetu ima oko 400 u 21 samostana i to u Njemačkoj (Berlin i Bad Driburg), Nizozemska (Steyl), Poljska (Nysa), Slovačka (Nitra), Sjedinjene Američke Države, Argentina, Brazil, Indija, Indonezija, Filipini i Togo.

Sestre se danju svakih pola sata, a noću svaki sat, izmjenjuju na klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Sedam puta na dan se sastaju na molitvu.

Kontemplativna su zajednica. Sestre se bave pečenjem hostija, izrađuju čestitke – razglednice, rade u svom vrtu iza samostanskih zidina…

Jedna od ovih sestara je Marija Magdalena Kruse, Njemica je i ima 53 godine.

Već 30 godina je Služavka Duha Svetoga od Vječnoga klanjanja. U ovu Kongregaciju je ušla u samostanu Presvetoga Trojstva u Bad Driburgu u Njemačkoj 1981. Vječne zavjete položila je 1989.

Osam je godina bila u Nysi u Poljskoj od 1997. do 2005., zatim četiri godine (2005.-2008.) kao poglavarica samostana Sv. Gabrijela u zapadnom Berlinu, zatim tri godine poglavarica novog samostana Presvetog Trojstva u Slovačkoj u Nitri, zatim ekonomica Kongregacije od 2011., a od prošle godine je vrhovna glavarica sa sjedištem također u Bad Driburgu.

Ž.I., F.P., KT