Mons. Vukšić predvodio je misno slavlje u zajedništvu s vrhbosanskim nadbiskupom u miru Vinkom kard. Puljićem, apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini mons. Francisom Assisijem Chullikattom, provincijalom Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravkom Dadićem i još 50-ak svećenika među kojima su bili poglavari i profesori iz Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, Franjevačke teologije, Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu te župnici župa iz kojih dolaze ređenici. Na svetoj misi sudjelovale su redovnice raznih kongregacija te roditelji, braća, sestre i rodbina ređenika, župljani iz rodnih župa ređenika i drugi vjernici. Asistenciju kod oltara predvodili su bogoslovi, kolege ređenika iz spomenutih bogoslovnih sjemeništa.

Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup Tomo pozdravio je nazočne među kojima posebice kard. Puljića, predstavnika Svetoga Oca u BiH, nuncija Chullikatta i provincijala fra Zdravka. Napomenuo je kako mnogi svećenici među njima ovoga dana proslavljaju godišnjicu svog svećeničkog ređenje, a na poseban način je spomenuo kard. Puljića koji obilježava 55. godina svećeništva.

Nakon naviještena Evanđelja vicerektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa vlč. Ljubo Zadrić i meštar franjevačkih bogoslova fra Danijel Nikolić predstavili su kandidate za svećeničko ređenje te zajamčili da ih kršćanski puk, koji je pitan, i odgovorne osobe smatraju dostojnim.

Zatim je prigodnu propovijed, naslovljenu A vi, što vi kažete tko sam ja? Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga, uputio mons. Vukšić istaknuvši na početku kako su vjernici okupljeni na euharistijsko slavlje da bi kao biskupijska zajednica Presvetomu Srcu Isusovu, zaštitniku Vrhbosanske nadbiskupije i ove katedrale, zahvalili za sve blagoslove tijekom protekle godine te kako bi zahvalili za dar petorice braće koji su odgovorili na Božji poziv te izabrali služiti oltaru i narodu, a koji će danas biti zaređeni za svećenike.

Protumačio je potom svetopisamska čitanja koja u prvi plan stavljaju lik Sv. Petra kao „svjedoka Kristova za kojega je Isus predvidio posebnu ulogu u zajednici svojih vjernika te se Crkva jeruzalemska, dok je Petar bio uhićen i zatvoren, svesrdno molila Bogu za njega te je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio ga iz Herodove ruke i svega što je očekivao židovski narod.“

Osvrnuo se zatim na zgodu iz Cezareje Filipove, naviještenu u Evanđelju, kada Isus pita svoje učenike: „Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?“ te „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“

„Učinio je to također zato da provjeri koliko je uspio u svom odgajanju i koliko su njegovi učenici uznapredovali u vjeri u njega. U tom ozbiljnom trenutku, na Isusovo pitanje koje je bilo upućeno svima, Šimun Petar je uzeo riječ i u ime cijele grupe ispovjedio njihovo uvjerenje: 'Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga'. Nakon te Petrove ispovijesti vjere, Isus mu je obećao da će, osim što je apostol, postati i posebna služba u Crkvi, čiji je osnutak tada najavio, te mu je čak i ime promijenio“, protumačio je vrhbosanski nadbiskup.

Obratio se potom ređenicima kazavši kako svako vrijeme nosi sa sobom izazove s kojima se treba suočiti, ali kako od njih „Isusov svećenik ne bi smio bježati“.

„Vrijeme u kojemu živi i djeluje Isusov svećenik, njegova je jedina prilika za vjerno vršenje preuzete odgovornosti i za svjedočenje u okolnostima koje život donosi. Tako je ovo vrijeme za našu generaciju svećenika jedina prigoda da, po zagovoru Sv. Petra, nasljedujući njegov primjer suočavanja s izazovima i ne tražeći svoju sigurnost na drugoj strani, ponajprije ovdje rastemo u svjedočenju za Isusa te budemo vjerni i dosljedni svjedoci Evanđelja u službama koja nam Crkva povjeri i u mjestima u koja nas šalje. Iz toga posluha i služenja proizlazi velika radost i ponizno zadovoljstvo, što se osjeća posebice nakon desetljeća provedenih u svećeničkom služenju oltaru i narodu“, ohrabrio je mons. Vukšić pozivajući neka im životi budu javno svjedočenje da je Krist Sin Boga živoga jer „to je smisao primanja svećeničkoga reda i opravdanje svećeničke službe u svijetu, jer ona se i prima ponajprije radi posvećenja drugih.“

Na kraju se osvrnuo na riječi pape Leona XIV. koje je uputio na svećeničkom ređenju u Rimu 27. lipnja, a kojima je naglasio potrebu da svećenici, u svom osobnom pristajanju uz Isusa i javnom ispovijedanju vjere i služenju narodu Božjemu, najprije ljube Boga i svoju braću te budu velikodušni, gorljivi u slavljenju sakramenata i molitvi, osobito u klanjanju i u službi. „Pozvao ih je da budu blizu svoga stada. Zaželio je da daruju svoje vrijeme i snagu drugima, da ne štede napore za sve ljude, ne čineći razlike, kao što nas uče probodeni bok Raspetoga i primjeri svetaca. Pozvao je svećenike također da se u tom smislu sjete kako je Crkva u svojoj tisućljetnoj povijesti imala – i još uvijek ima – čudesne likove svećeničke svetosti. Naime, Crkva je, polazeći već od ranih zajednica, među svojim svećenicima stvorila i upoznala mučenike, neumorne apostole, misionare i prvake ljubavi. Ustvrdio je da treba cijeniti tolika bogatstva te očekuje da se današnji svećenici zanimaju za njih te proučavaju njihove živote i djela, da nasljeduju njihove vrline i dopuste da ih rasplamsa njihova revnost i da zazivaju njihov zagovor često i uporno“, potaknuo je nadbiskup Tomo Papinim riječima te ih na kraju ohrabrio da se ugledaju na čvrst primjer i plodove apostolata, često skrivene i ponizne, onih koji su u životu služili Gospodinu i svojoj braći i sestrama s vjerom i predanošću.   

Nakon propovijedi uslijedio je obred svećeničkog ređenja tijekom kojeg su nazočni molili Litanije svih svetih, a vrhbosanski nadbiskup položio je ruke na glave ređenika. Nakon što su župnici rodnih župa pomogli novozaređenim svećenicima staviti štolu i obući misnicu, nadbiskup Vukšić pomazao im je dlanove svetim uljem i predao im u ruke pliticu s hostijom i kalež s vinom te sa svakim do njih izmijenio cjelov mira.

Na kraju svete mise, mons. Vukšić čestitao je novozaređenim svećenicima i predao im potvrde o ređenju i uručio im prve dekrete. Završno su novozaređeni svećenici podijelili svoj mladomisnički blagoslov nazočnima u sarajevskoj katedrali.

Liturgijsko pjevanje animirao je mješoviti zbor Magnificat pod ravnanjem mo fra Emanuela Josića te pod orguljskom pratnjom Bartolomeja Stankovića. 

Među kandidatima za red prezbiterata koji su razređeni je jedan kandidat za Vrhbosansku nadbiskupiju:

Vlč. Marin Petrović, sin Željka i Ljerke rođ. Šakota, rođen je 28. kolovoza 2000. u Mostaru, a dolazi iz župe Presvetog Srca Isusova Prozor. Sakrament krštenja primio je 25. studenoga 2000., a svetu potvrdu 17. svibnja 2015. Među kandidate za đakonat i prezbiterat primljen je 25. ožujka 2022. Službu čitača primio je 25. ožujka 2023., a službu akolite 25. ožujka 2024. Filozofsko-teološki studij završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu 26. rujna 2024. Za đakona je zaređen 20. listopada 2024. u sarajevskoj katedrali, a đakonski praktikum proveo je u župi Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu.

Za franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu zaređeni su:

Fra Tonči Šarić, sin Pere i Matije rođ. Sučić, dolazi iz župe Sv. Franje Asiškog Bila kod Livna. Rođen je 3. lipnja 1995. u Livnu. Kršten je i krizman u župi Bila. Srednju ekonomsku školu završio u Zagrebu, te tri godine na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, nakon čega se odlučio za franjevački poziv. Postulaturu je završio u Visokom, a novicijat u samostanu na Gorici u Livnu. Primio je službe lektorata i akolitata. Svečane zavjete položio 6. listopada 2024. u Bugojnu. Filozofsko-teološki studij završio na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu u lipnju 2024. Za đakona je zaređen 20. listopada 2024. u sarajevskoj katedrali, a đakonski praktikum proveo je u župi Uznesenja BDM-a u Gornjem Vakufu/Uskoplju.

Fra Matej Juričević sin je Nike i Josipe rođ. Zeko i dolazi iz župe Uznesenja BDM Uskoplje. Rođen je 23. rujna 1998. u Livnu. Kršten je i te krizman u župi Uskoplje. Opću gimnaziju završio u Uskoplju, a nakon toga se odlučio za franjevački poziv. Postulaturu je završio u Visokom, a novicijat u samostanu na Gorici u Livnu. Primio je službe lektorata i akolitata. Svečane zavjete položio 6. listopada 2024. u Bugojnu. Filozofsko-teološki studij završio na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu u lipnju 2024. Za đakona je zaređen 20. listopada 2024. u sarajevskoj katedrali, a đakonski praktikum proveo je u župi Sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju.

Fra Dario Laštro sin je Nikice i Danijele rođ. Sobolj i dolazi iz župe Sv. Ante Padovanskog Busovača. Rođen je 7. listopada 1999. u Splitu, a kršten je i krizman u župi Busovača. Nakon osnovne škole ušao je u visočko sjemenište te maturirao na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji 2018. Novicijat je proveo u samostanu na Gorici u Livnu. Primio je službe lektorata i akolitata. Svečane zavjete položio 6. listopada 2024. u Bugojnu. Filozofsko-teološki studij završio na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu u lipnju 2024. Za đakona je zaređen 20. listopada 2024. u sarajevskoj katedrali, a đakonski praktikum proveo je u župi Sv. Franje Asiškog u Gučoj Gori.

Fra Tomislav Vidović sin je Ljubana i Marice rođ. Novaković i dolazi iz župe Sv. Ante Padovanskog Bugojno. Rođen je 14. ožujka 2000. u Livnu. Kršten je i krizman u župi Bugojno. Tri godine srednje škole proveo je u visočkom sjemeništu, a maturirao je 2018. u Kiseljaku. Novicijat je proveo u samostanu na Gorici u Livnu. Primio je službe lektorata i akolitata. Svečane zavjete položio 6. listopada 2024. u Bugojnu. Filozofsko-teološki studij završio na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu u lipnju 2024. Za đakona je zaređen 20. listopada 2024. u sarajevskoj katedrali, a đakonski praktikum proveo je u župi Sv. Juraja u Vitezu.

J.M., KT