Tako se molilo
ned, 29. srpnja 2018. 17:08
Molitve koje pročitate u ovoj rubrici više se ne mole ili se mole vrlo rijetko, stoga ih, kao molitve naših predaka, želimo otrgnuti zaboravu. Pozivamo sve koji znaju ili imaju zapisane stare molitve da nam ih pošalju na redakcijsku adresu.
Kako je molila Luca Nikolić iz Borovice kod Vareša (+ oko 1970.), a kazivala njezina kćer Ljuba Djaković, žena Stjepanova;
zabilježio T. Jozić, 3. siječnja 1997. Molilo se navečer uz Pozdrav anđeoski, kad zazvoni zvono, ovako:
Eto nama glasa Oca nebeskoga,
Gospin ću glas pozdraviti.
Gospo, pozdravi i ti mene
na času smrti moje,
na rastanku duše moje
kad će mi biti najpotrebitije.
Zatim svi u kući kleknu na “velika koljena” i mole: pet Očenaša na čast pet rana Isusovih, kao zadovoljštinu za grijehe, te se doda:
Gospo, zahvaljujem ti
za ovaj današnji dan:
štogod sam molila, činila, radila.
Ne uzdamo se u svoj pos’o,
nego u sveti tvoj blagoslov.
Potom se moli Srcu Isusovu i Marijinu i sv. Josipu (sv. Josip nema sveto srce nego je on svet – tumači Ljuba): da učine naša srca po srcima svojim. Potom se preporuči i anđelima čuvarima, riječima:
Pazite nas i čuvajte
od svakoga zla
jer smo slabi grješnici,
a zlo nam more naudit’,
a mi podnijet’ ne moremo.
Na kraju svega doda se sljedeća “molitvica”:
Što u gori škripuće? Kako koju obrati
Gospa Sina ninuće! tako u raj otprati:
Sveti Josip zaručnik Duše, dušice,
svega svijeta pomoćnik. držite se ramena
Pomozi nam Isuse mog Isusa ranjena.
pokraj vode bistrice. Tu osvanu nedilja
Tude stoji Djevica sa četrn’est stupova.
na glavi joj krunica, To nijesu stupovi,
bijele ruke umiva nego Božji anđeli
grješne duše obraća. pozlaćeni do neba. Amen.