Kada nastane gluvo vrime,
srce gorko, sviće sjajne, crkve mračne,
svićanice se potušiše
slušajući željne glase
od Isusa koji nas spase.
Pilatom ga ne zakruti,
Isusom ga ne zabludni
da molimo, vele drago,
Ka 'no Isus naše blago
da molimo vestedine
nek' nam pravi, Gospodine
tude leži Božji bonik
u krunici razbojnici
slušajte ga dno s križa,
više mrtva nego živa.
Križ na muke nadijaše,
kite svoje savijaše
Gospa sina zagrljaše,
u milosti govoraše:
Sine blagi, sine dragi
di li mi te potvoriše
pa mi te umoriše?
Di li mi te ufatiše,
pa ti take muke daše?
Ne veli joj: „Moja majko“,
već joj veli: „Božja majko“,
muke 'oću pritrpit'
mnoge duše otkupit'
'ko bi ovo za blud bio
žučim bi ga napojio.
Ne se s tugom vrlo muči
A s dušicom grije pati.
Sam je Bog govorio:
'ko bi ovu molitvu molio
svaki danak uz korizmu,
a u nedilju po tri puta
da učini devet grija
da sagriši s roditeljom
Bog bi mu dopustio
grije bi mu oprostio.
Sine Božji, budi hvaljen
po sve vike vikov.
Amen.
Zapisao Miljenko Džalto, uzdolski župnik
Kazivala Ruža Barešić rođ. Miličević
KT