Obilježavanje je započelo polaganjem vijenaca kod spomen obilježje u crkvenom dvorištu. Vijence su položili predstavnici većeg broja udruga iz ratnog i poratnog vremena te predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović. Župnik fra Zoran Mandić je izmolio molitvu za poginule i za sve žrtve Domovinskog rata, kao i Drugog svjetskog rata i komunističkog režima.

Potom je u crkvi uslijedila posveta župe Kotor Varoš Prečistom Srcu Marijinu, jer je upravo toga dana u župi bio kip Gospe Fatimske.

Nakon toga euharistiju zajedno s fra Zoranom i župnim upraviteljem župā Vrbanjci i Sokoline fra Jurom Tokalićem te još četvoricom svećenika, među kojima je bio i jedan svećenik iz Poljske, predslavio je banjolučki biskup dr. Franjo Komarica.

Na početku mise pozdravnu riječ je uputio fra Zoran i podsjetio na „tužni povod današnje komemoracije“. Požalio se na očito zanemarivanje toga zločina prema katoličkom stanovništvu od strane domaćih i stranih političkih predstavnika tijekom cijelog poratnog vremena. Posebno je naglasio odlučnost dosadašnjih poratnih župnika kotorvaroške doline u obnavljanju ne samo crkvenih objekata nego i suživota s pripadnicima druga dva naroda.

U prigodnoj propovjedi biskup je naglasio kako se „ne može ostvariti pravedni i trajni mir, ako se ne uzme u obzir čovjeka u njegovoj integralnosti i njegov odnos prema njegovu Stvoritelju, tj. njegove duhovne i tjelesne potrebe“.

Podsjetio je na važnu zadaću Crkve „da pomaže ljudima da dobro i ispravno upravljaju društvenim poretkom i da ne zaborave božanskog posrednika između Boga i nas ljudi Isusa Krista i njegovo cjelokupno djelo spasenja“. Također i na zadaću molitvenog sjećanja na svoje pokojne članove, osobito na žrtve nasilja i rata, te na opasnost od zaborava i zanemarivanja otkrivanja istine i uspostavljanja pravde za zločince i zadovoljštine za žrtve. Nakon misnog slavlja upriličen je prigodni domjenak za nekoliko stotina nazočnih vjernika, od kojih je ogromna većina pristigla iz susjedne Hrvatske, te Slovenije, Austrije i Njemačke.

Biskupu Komarici su mnogi izrazili zahvalnost za njegovu presudnu intervenciju u zapovjedništvu vojske bosanskih Srba i kod srpskih političara u Banjoj Luci, prije 25 godina čime su spašene mnoge stotine života katolika i muslimana kotorvaroškog kraja.

Među ljudima, koji su se susreli s biskupom bili su i ratni čelni politički predstavnici hrvatskog i bošnjačkog naroda iz kotorvaroškog kraja.

Biskup Komarica se u župnom uredu nakratko susreo s predsjedavajućim predsjedništva BiH Čovićem, a zatim imao dugi, konstruktivan razgovor s grupom Kotorvarošana – povratnika i onih, koji su u nekim od državnih tijela u RH. Tema razgovora je bila želja mnogih stotina domaćih obitelji da ostvare održiv povratak u svoja rodna mjesta i nažalost postojanje brojnih i trajnih opstrukcija da se taj održivi povratak i ostvari.

Biskup je pohodio i mjesto zbjega katolika kotorvaroškog kraja u selu Bašćina, koje je on, uz direktnu ugroženost vlastitog života u dramatičnim danima mjeseca listopada 1992., spasio od sigurne likvidacije. Zajedno s grupom zahvalnih domaćih povratnika izmolio je pred Gospinom spomen kapelom molitve za pokojne i žive, te posjetio obnovljenu kuću, u kojoj je vodio sudbonosne razgovore za spas od potpunog uništenja brojnog golorukog katoličkog pučanstva, koje se tada bilo našlo u zbjegu, a na koje je bila krenula ofanziva srpske vojske.

Taj izgon je bio dio plana koji je predvidio potpuno iskorjenjivanje katoličkog pučanstva, ne samo iz tih župa, nego i iz svih drugih župa koje su tijekom rata došle pod vojnu i političku kontrolu bosanskih Srba.

Da je taj plan i danas na djelu vidljivo je iz tužne činjenice, da u spomenutim župama danas živi oko 250 katolika od predratnih više od 10 000!

TABB/ KT