Program je u župnoj crkvi započeo misom zadušnicom za 62 poginula branitelja iz Bijelog Brda kao i ostalih oko 2 500 hrvatskih branitelja poginulih u obrani Bosanske Posavine u posljednjem ratu. Misu je u zajedništvu s umirovljenim svećenikom Riječke biskupije mons. Perom Zeba, povratnikom u njegovo rodno Bijelo Brdo predvodio župnik vlč. Marko Slišković.

Kršćani su pozvani opraštati

U prigodnoj homiliji vlč. Slišković je posvjestio kako je misa najveći dar, koji iz zahvalnosti Gospodinu za njihove živote i žrtvu, možemo prikazati za svoje poginule vitezove. Svojim je Bjelobrđanima poručio da ne smiju dozvoliti da padnu u zaborav oni koji su svoje živote položili na oltar domovine kako bi mi danas živjeli u njoj slobodno. Prisjećajući se onih vremena kako se o spomenu svojih poginulih nije smjelo niti govoriti, poručio je da smo kao vjernici – kršćani pozvani opraštati im, moliti za njih, poticati na to i svoju djecu i govoriti im istinu o povijesti koja se dogodila.

Da svoje heroji nikad ne zaboravljaju pokazali su i toga puta Bjelobrđani i Posavljaci iz okolnih mjesta koju su na misu došli iz raznim mjesta Hrvatske i ostalih zemalja Europe u koja su izbjegli u jeku zadnje rata. Poštovanje su im svojom nazočnošću iskazali i predstavnici društveno-političkih vlasti iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Nakon mise uslijedila je ceremonija odavanja počasti s polaganjem vijenaca i svijeća ispred spomen-obilježja poginulim braniteljima podignutog 2010. obnovljen ispred župne crkve. Vijence i cvijeće položili su: majke, supruge i djeca branitelja, preživjeli branitelji, predstavnici udruga proizišlih iz Domovinskog rata, visoki dužnosnici te predstavnici društveno-političkih i vojnih vlasti iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Povratak korijenima

Program je vodila Antonija Čabraja predsjednica udruge Bjelobrđani, koja je uz Mjesnu zajednicu bila i organizator ovoga događaja.

Posebno je dirljiv bio njezin govor u kojem se prisjetila one ratne 1992. kada su tek s vrećicama u ruci pred strahotama rata morali napustiti svoje ognjišta i ići u nepoznato.

"Mnoge su godine prošle otkako smo otišli iz našega sela. Život nas je odveo daleko, ali ono što se ovdje dogodilo nikada nije prestalo živjeti u nama. Tišina našega sela nije tek obična tišina - to je tišina koja nosi uspomene. Naš dolazak ovdje povratak je korijenima. Gdje god nas život odveo, dio našega srce ostao je ovdje", rekla je Antonija.

Posebno je zahvalila majkama poginuih bjelobvrđanskih vitezova poručivši im da njihovi sinovi nisu tek imena na spomeniku, nego da oni žive u njihovim dolascima u rodni kraj, u svakoj molitvi, u svakoj zapaljenoj svijeći.

Ako ne znaš što je bilo…

"Mnogi se i nakon 34 godine stradanja Bosanske Posavine i Bijelog Brda pitaju što je to bilo. Ako ne znaš što je bilo reći će ti ova imena...“, ustvrdila je predsjednica Antonija dodavši kako svojim dolaskom Bjelobrđana pokazuju da njihova žrtva nije uzaludna, da ih nisu zaboraviti, da je to njihov dom na kojem će ostati i graditi bolju budućnost.

Odzvanjala su potom brežuljcima Bijeloga Brda imena 62 poginulih branitelja dok ih je ona s ponosom i tugom čitala, a to su: Bašić Željko, Blažević Anto, Blažević Josip, Blažević Pero, Bodružić Zoran, Brnadić Drago, Brnadić Ilija, Brnadić Mara, Brnadić Nikola, Buljan Duško, Buljan Marijo, Čabraja Andrija, Čabraja Ana, Čabraja Marko, Čabraja Blažen, Čabraja Nikola, Čabraja Stipo, Čabraja Roko, Čabraja Zlatko, Čondrić Andrija, Čondrić Pejo, Čubić Jerko, Dadić Stipan, Dankić Anto I., Dankić Anto P, Dankić Ivo, Dankić Marko, Dankić Željko, Fabričin Jozo, Jurić Mato, Ivušić Ilija, Janjik Mijo, Jularić Mijo, Jularić Nikola, Kopčič Ivica, Matijević Jozo, Matijević Mirko, Olujić Anto, Olujić Mijo, Pejić Ivo, Pejić Pejo, Pejić Marko, Polunić Jozo, Polunić Marko, Stipić Martin, Stjepanović Ivica, Stjepanović Jurica, Sedlić Anto, Sedlić Branko, Sedlić Ivo, Sedlić Zdravko, Sedlovski Ilija, Sedlovski Goran, Sirovina Jozo, Sirovina Mato, Sirovina Stipo, Trgovčević Anto, Topić Boro, Topić Drago, Vrbat Anto, Vrbat Jakov, Vrbat Jozo.

Druženje su i toga puta nastavili u Mjesnom domu uz objed. Zahvalila je predsjednica Antonija svima koji su na bilo koji način; svojim molitvom, radom ili financijski pomogli da su i ove godine svečano obilježili, taj za tu župu veliki događaj.

Pohvalu organizatorima uputili su i predstavnici vlasti.

B. Lukačević, J.Vr.,KT