Na početku slavlja toliški župnik i gvardijan fra Mario Jurić pozdravio je biskupa i sudionike.

Zahvaljujući za riječi dobrodošlice, mons. Martinović je iskazao radost što može u zajedništvu sa svima okupljenima zahvaliti Bogu i Gospi za milosni dar biskupstva. Govoreći kako čovjek ne može nikada u potpunosti odrediti niti predvidjeti Božje putove, istaknuo je da je važno uvijek biti oslonjen na Boga.

Isusu je kruh života

Biskup je započeo homiliju promišljajući o tome kako i na koji način Bog upravlja i vodi čovjeka na njegovim životnim putovima te je potražio odgovore u naviještenim čitanjima: „Čuli smo u prvom čitanju kako prorok Ilija na svom životnom putu proživljava krizu. Bogu ga krijepi i daje mu hranu i piće, kruh i vodu, da može nastaviti svoj put 40 dana i 40 noći. Naš životni put je poput puta proroka Ilije, to je put koji mu je Bog dao, a koji on nije birao niti zacrtao.“

Potom se osvrnuo na drugo čitanje u kojem Sv. Pavao poziva Efežane da hode u ljubavi, te Evanđelje o Isusovu životnom putu koji ga dovodi u rodni Nazaret u kojem je odrastao. Na Isusovu tvrdnju da je sišao s neba (usp. Iv 6, 41) njegovi sumještani odgovaraju, mrmljanjem, nerazumijevanjem i odbijanjem.

Kazao je da čovjek mrmlja i negoduje kada nešto ne želi prihvatiti, kada prezire drugoga ili ga odbacuje. „Mrmljanje je znak odbacivanja, odbacivanje tuđih riječi, stavova, ali i osobe. Židovsko mrmljanje je bilo odbacivanje Boga koji se u Sinu daruje. Mrmljanje je ono što nas redovito razara i uništava. Isus je više od onoga što Nazarećani i Židovi mogu shvatiti i dokučiti“, rekao je te pojasnio da mrmljanje nastaje zbog neprihvaćanja drugoga, a druge se ne prihvaća jer se ne poznaje njihovu nutrinu i njihove životne stvarnosti.

Govoreći nadalje o Isusu koji sebe daje drugima kao kruh života, biskup je istaknuo važnost Isusovih riječi o poučavanja, kako je važno dati se poučiti od Oca.

Mons. Martinović je potom rekao da čovjek osim tjelesne potrebe za kruhom i vodom ima i druge potrebe zbog kojih se Isus daje čovjeku kao hrana i odgovor na sve ono za čim čovjek čezne, a to je u konačnici besmrtnost.

Biskupova zahvalna riječ

Na kraju homilije pozvao je vjernike da se u svom životnom putu pouzdaju u Boga, da se od njega daju poučiti, da mole snagu od Boga i dar vjere kako bi postigli vječni život.

Nakon popričesne molitve gvardijan fra Mario zahvalio je predvoditelju i svima koji su pridonijeli organizaciji i pripravi slavlja. Pridružujući se župnikovim riječima, biskup je potom izrekao svoju zahvalnu riječ.

„Želim još jednom reći da sam zahvalan Bogu za dar biskupske službe. Zahvalan sam Gospi koja me je uvijek pratila. U ovoj crkvi sam postao još više povezan s Bogom kao njegovo dijete od svete pričesti do današnjeg dana. Zahvalan sam nadasve svojim pokojnim roditeljima koji su me rodili i odgojili te svojoj obitelji, sestrama i bratu i njihovim obiteljima koji su me od djetinjstva do danas pratili svojom ljubavlju i dobrotom, svojim molitvama i žrtvama. Zahvalan sam redovničkoj zajednici u kojoj sam odrastao i živio kao fratar i svećenik. Zahvaljujem svima vama, koji ste došli u narodnim nošnjama i iskazali poštovanje ne samo meni nego i povijesti, tradiciji i kulturi naše ponosne Posavine“, rekao je te u svoje zahvale ubrojio sve ostale ljude koji su na bilo koji način povezani s njegovim životnim putem. Pozvao ih je da ga i dalje prate svojim molitvama te im poželio da im Gospodin bude snaga, smisao i radost života, da im udijeli svoj mir i ljubav kako bi ga uvijek mogli istinski slijediti i od njega poučeni drugima svjedočiti, prenijela je kta.

Nakon euharistijskog slavlja sudionici su se uputili u biskupovo rodno mjesto Matiće gdje se nastavilo slavlje kod obiteljskog stola.

Inače, u slavlju su sudjelovali i biskupova obitelj, sestre i brat te druga rodbina, članovi kulturno-umjetničkih društava u narodnim nošnjama te župljani kojima su se pridružili i drugi hodočasnici među kojima i predstavnici vjernika Požeške biskupije koji su kao volonteri sudjelovali u pripremi biskupskog ređenja u Požegi 8. lipnja.

Ž.I., KT