Svečanom misom koju je na svetkovinu Sv. Josipa slavio porečko-pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan u zajedništvu s vrhbosanskim nadbiskupom u miru Vinkom kard. Puljićem svog nebeskog zaštitnika proslavio je Pastoralno-socijalni centar Vrhbosanske nadbiskupije Sveti Josip u mjestu Lug u župi Gromiljak 40-ak kilometara zapadno od Sarajeva. Koncelebrirala su sedmorica svećenika. Korisnici i djelatnici Centra, 15-ak djece iz Dječjeg vrtića Noina arka koji se nalazi unutar Centra i drugi vjernici ispunili su kapelicu.

U prigodnoj propovijedi biskup Milovan je kazao da je jedna od većih ljepota katoličke vjere to da je puna iznenađenja. „Ovaj Caritasov Pastoralno-socijalni centar veliko je iznenađenje jer do prije malo vremena ovdje ga nije bilo. No, u promislu Božjem i u ostvarenoj viziji Vrhbosanske nadbiskupije bilo je potrebno ovakvo mjesto koje će okupljati sve naraštaje vjernika, od djece do najstarijih. Štoviše, ovo je mjesto bilo toliko važno da su njegovi utemeljitelji svu njegovu sadašnjost i budućnost povjerili zagovoru Sv. Josipa čiji blagdan danas slavimo. Doista, uzme li se u obzir tešku nedavnu povijest ovoga kraja koja je svakome ovdje dobro znana i patnje kroz koje je čovjek ovdje prolazio, znamo koliko je bilo važno osjetiti blagotvoran Božji dodir i preko mjesta kakvo je ovo“, kazao je biskup Ivan koji je pozvao sve da se zadrže u mislima na pojmu mjesta po zagovoru Sv. Josipa, javlja kta.

„Nemoguće je, naime, čovjeku spoznati koje mjesto zauzima u svijetu ako nije svjestan također svoje povijesti. Čuli smo u evanđelju, koje se također čita za blagdan Sv. Josipa: 'Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist'. Time je sveti evanđelist smjestio Isusa u slavnu lozu Davidovu. Lozu onoga istoga Davida koji je čuo Gospodinovo obećanje da će njegova kuća i njegovo kraljevstvo trajati dovijeka upravo po rođenju Isusa Krista. Po tome koliko je važno Isusovo i Josipovo porijeklo, vidimo da je pitanje naše povijesti i mjesta koje zauzimamo ujedno i najdublje vjersko pitanje. Zato i mi kao vjernici možemo o tome promišljati. Upravo katolici u ovoj zemlji dobro znaju što se događa kada netko poželi brisati povijest i kada ih se želi iskorijeniti iz mjesta koje su stoljećima nastavali. Nedavno se to, nažalost, opet dogodilo pa je Vrhbosanska nadbiskupija morala reagirati i pred svima pokazati da povijest ovoga kraja seže još u doba kada je na području Vrhbosne bila katedrala sv. Petra, čije kamenje progovara o istini i onda kada bi neki tu istinu najradije prešutjeli“, rekao je porečko-pulski biskup u miru.

„Dragi vjernici, 'da' uvijek govorimo Bogu onomu što On od nas traži - a njegovu volju prepoznavat ćemo u onoj mjeri u kojoj smo mu blizu: u sakramentima, u molitvi, u crkvenoj pripadnosti i u življenju u skladu s dostojanstvom djece Božje koje baštinimo. I ne bojmo se, jer Bog nam uvijek daje snagu da bismo živjeli u skladu s njegovom voljom. Sveti Josip, svetac koji je štitio Isusa, Mariju, koji štiti Crkvu i našu domovinu neka i nas uvijek štiti i neka nas zagovara pred Bogom, sve dok ne prispijemo u vječnu domovinu!“, rekao je na kraju biskup Ivan Milovan.

Na kraju mise ravnatelj Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Mirko Šimić zahvalio je biskupu Ivanu što se izdvojio vrijeme i došao na područje Vrhbosanske nadbiskupije napominjući da su u oltar kapele u Centru ugrađene moći Bl. Miroslava Bulešića kao trajna poveznica između Vrhbosanske nadbiskupije i Porečko-pulske biskupije. Zahvalio mu je i što je uoči patrona održao nagovor djelatnicima Caritasa u sklopu korizmene duhovne obnove. Pozdravio je i sve svećenike, a posebno one koji su slavili mise u Centru tijekom trodnevne duhovne priprave: kardinalu Puljiću, duhovniku u Centru vlč. Žarku Vujici i župniku iz Čardaka vlč. Ivanu Dragičeviću kao i gromiljačkom župniku vlč. Marku Mikiću te policijskom kapelanu u Petrnji vlč. Ivici Boriću koji je dopratio biskupa Milovana. 

Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler iz Sarajeva.

Ž.I., KT