Foča kod Dervente
Pon, 10. Srpanj 2017. 08:58 Derventa
Četrdeset godina svoga svećeništva proslavili su u subotu, 8. srpnja u svojoj rodnoj župi Srca Marijina u Foči kod Dervente dvojica karmelićana: gospićko senjski biskup Zdenko Križić i o. Ilija Tipura, župni vikar u Remetama u Zagrebu.
Četrdeset godina svoga svećeništva proslavili su u subotu, 8. srpnja u svojoj rodnoj župi Srca Marijina u Foči kod Dervente dvojica karmelićana: gospićko senjski biskup Zdenko Križić i o. Ilija Tipura, župni vikar u Remetama u Zagrebu.
Ova dvojica misnika su prije 40 godina na istom mjestu zajedno slavili i svoju mladu misu. Uz vrhbosanskog nadbiskupa Vinka kard. Puljića, svečano euharistijsko slavlje pred mnoštvom vjernika među kojima su bile brojne redovnice te predstavnici društveno političkih vlasti iz BiH i Hrvatske predvodio je biskup Križić.
Prisjetivši se dana iz svoga djetinjstva i nesretnoga rata koji se sve promijenio, biskup Zdenko je u homiliji naglasio kako se nada da nije sve „iščupano s korijenom“ te naveo prorokove riječi „Put ću pripraviti u pustinji, a staze u pustoši“. Svjestan svega zla učinjenog u tim krajevima i patnje svoga naroda posvijestio je kako vjera u Boga ne dopušta čovjeku nešto proglasiti nemogućim, jer Bogu je sve moguće.
Svjestan koja su sva iskustva ljudi toga kraja u zadnjem ratu i poraću prolazili u trpljenjima i kušnjama, okupljenima je poručio da mole od Gospodina snagu i pomoć kaka za povratnike tako i za one koji su daleko od ognjišta – da čuvaju dar vjere, da vjeruju u Božju providnost i ne zaborave grudu na kojoj su rođeni te da nikada na tom svetom mjestu ne umine slavljenje imena Božjega.
Čestitajući slavljenicima kardinal Puljić im je zahvalio što su baš na tom, kako ga je i on nazvao, svetim mjestom natopljenim krvlju, znojem i trudom, odlučili zajedno slaviti svoje svećeničke jubileje pokazujući tako da nisu zaboravili svoje korijene. Kao znak svećeništva darovao im štole na kojima je ispisana godina njihova svećeničkog jubileja.
Ohrabrio je domaćeg župnika fra Jozu Gogića i zahvalio mu što je spreman biti uz svoj narod, tješiti ga i biti mu rame za plakanje. Slavlje je nastavljeno uz pjesmu i zajednički ručak pripremljen za sve.
Brankica Lukačević/ KT