Na uočnicu svetkovine Sv. Josipa, 25. po redu proslava Dana Katoličkog školskog centra započela je svečanim misnim slavljem koje je u crkvi Kraljice svete krunice predvodio pomoćni vrhbosanski biskup mons. dr. Pero Sudar, promicatelj katoličkog školstva u Bosni i Hercegovini, u zajedništvu s ravnateljem KŠC-a vlč. Marijem Ćosićem i drugim svećenicima.

U prigodnoj propovijedi biskup je objasnio zašto je baš Sv. Josip zaštitnik i uzor. Podsjetio je da je Bogu u dovršavanju djela otkupljenja bio potreban čovjek. Izabrao je Josipa da bi dovršio čudesnu zamisao susreta grešnosti i svetosti, lomljivosti i snage. Sv. Josip mu postaje neposredni suradnik. Mons. Pero je naglasio da samo onaj profesor koji daje prednost razumijevanju i milosrđu, može biti odgajatelj po uzoru na Sv. Josipa. Isus je ujedinio Boga i čovjeka, pa tako nije moguće odgajati ljudsko dijete bez svijesti da je to i Božje dijete. Poručio je da se ideal odgoja i obrazovanja postiže onda kada se tuđe dijete prihvaća kao svoje. Završava podsjećanjem okupljenih djelatnika na to da uvijek trebaju biti svjesni da nisu sami, da odgoj djeteta nije samo njihov posao: dok god ne odustaju, odgoj je i Božje djelo. Zaželio je da uvijek bude velikih profesora spremnih abrahamskom vjerom mijenjati svijet.

Na kraju misnoga slavlja sudionicma se obratio ravnatelj Ćosić zahvalivši Bogu na svim milostima, sudionicima na pobožnu sudjelovanju, biskupu na prigodnoj homiliji i predvođenju mise.

Potom je u auditoriju KŠC-a Zbor Centra izveo himne katoličkih školskih centara u BiH, čime je započela svečana priredba Sanjajmo bolji svijet. Tom je prigodom vlč. Mario izrazio dobrodošlicu apostolskom nunciju u BiH mons. Luigiju Pezzutu, biskupu Sudaru, ravnateljima katoličkih školskih centara u BiH, svećenicima i časnim sestrama, direktorima škola Kantona Sarajevo, uzvanicima i gostima, roditeljima, djelatnicima i učenicima.

„Proslave kao što je ova potvrda su da je život uistinu lijep, satkan od mnoštva malih i velikih snova koji nas potiču da uvijek mislimo pozitivno i živimo otvorenih očiju. To je upravo ono što nas 'tjera' naprijed i podržava u izgradnji boljeg svijeta, koji prestaje biti san onog trenutka kad u njemu nađemo svoje mjesto i ostavimo svijetli trag za buduće naraštaje. U tom smislu, sve vas, dragi učenici, hrabrim da se ne bojite sanjati – ne sanjariti, nego sanjati velike stvari, dajući najbolje od sebe kako biste stekli što je moguće više znanja, koje će vam u životu biti od itekako velike pomoći i koristi. Neka vas u tome vaši roditelji nesebično podupiru, a vaši odgajatelji i uprava još predanije se posvete ostvarenju vaših životnih ciljeva i ideala“, rekao je ravnatelj Ćosić osvrćući se na poruku igrokaza.   

Na kraju je govora zahvalio je Saneli Popović, ravnateljici livanjske gimnazije, a potom su učenici Mješovitog zbora Gimnazije Livno uz pratnju školskog benda Krug otvorili program. Uslijedila je za ovu prigodu prilagođena izvedba Don Quijotea, proslavljenog djela velikog španjolskog književnika Miguela de Cervantesa. Srednjoškolci su uspjeli očaravajućom koreografijom i zanimljivom kostimografijom, šaljivim scenama i umješnom glumom, nazočne povesti na „zahtjevne“ sate scenskih proba, otkrivajući im „svijet iza kulisa stvarnoga svijeta“. Dočarali su borbenu pustolovinu u potrazi za ostvarenjem snova zanesenjaka Don Quijotea. Izvrsna glumačka skupina svoj je izuzetni nastup okrunila porukom pape Franje: „Kad sanjamo velike i lijepe stvari, približavamo se Božjem snu, onomu što ga Bog sanja o nama.“

U završnom obraćanju nakon predstave biskup Pero je zahvalio organizatorima i izvođačima, a glumcima poručio: „Vrijedilo je.“ Nadovezujući se na poruke donkihotovske borbe s vjeternjačama, ustvrdio je da je čovjek jedna nezamisliva čežnja. „Čežnju Bog nije posadio u ljudska srca da ih razočara, jer Božji naum nije da čovjekov život skonča zadnjom suzom. Čovjek treba čeznuti, sanjati u mjeri, ostvariti onoliko koliko mu treba i ništa više od toga, jer čovjeku ne treba mnogo da bi bio sretan, ali i to malo nije lako ostvariti“, istaknuo je mons. Sudar.

Poručio je mladima da su oni jedna velika čežnja koja se tek treba ostvariti. Školu je nazvao gnijezdom iz kojega ne smiju bježati. Na kraju programa uručio je zahvalnice djelatnicima koji ove godine odlaze u zasluženu mirovinu: profesoricama Beati Krpan i Vesni Grbavac, odgojiteljici u produženom boravku Zdravki Oberan, kuharicama Barbari Jurenić, Jozefini Jozeljić i Dubravki Grgić, te spremačicama Marini Blažević i Ljubi Dodik kojima je ravnatelj KŠC-a zahvalio za nesebično darivanje Centru i mladima.

Voditelji Elmedina Suljić i Vinko Suton na kraju programa zahvalili su biskupu na poticajnim riječima i pozvali na scenu sve zaslužne da je još jedna proslava Dana škole bila nezaboravna: Zbor i Orkestar Centra pod ravnanjem prof. Ane Andrle-Imamović, Ornelu Čolić, koja je adaptirala tekst, te Armu Tanović, suradnicu za glumu, koreografkinju plesa Carlu Martinović i plesnu skupinu, solistice Gabrielu Šunjić i Mateu Žontar, prof. Danijelu Madacky-Letić, scenografkinju, i likovnu sekciju, tehničku podršku: prof. Zorana Radoša, osoblje Proeventa te Ariana Stjepanovića, s. Tereziju Antunović koja uvijek ima spreman jezični savjet, s. Leonardu Pirner i Marka Vlaisavljevića, zaslužne za izgled plakata i promidžbenog materijala. Spomenimo i Anju Filipović i Anamariju Slunjski, zaslužne za izgled glumaca; rekvizitere: Luku Koštromana, Darija Franjića, Antu Pavlovića, Nikolu Marića te Ivu Ivančevića; i prof. Emiliju Pavićević, redateljicu predstave i voditeljicu projekta.

prof. s. Ivana Jurišin / KT