Svetu misu u molitvenom prostoru predvodio je generalni vikar Banjolučke biskupije mons. dr. Karlo Višaticki, uz koncelebraciju župnik domaćina don Davora Klečine i župnika u Banjoj Luci vlč. Žarka Vladislava Ošapa.

Propovjednik je na početku homilije podsjetio na poznati tekst o Abelu i Kajinu te napomenuo kako sveti pisac kaže kako Gospodin pogleda na žrtvu Abelovu, a na žrtvu Kajinovu ne. „Zašto je to tako? Ne znamo. Jesu li prinijeli baš najbolje od svojih plodova ili su htjeli Bogu nešto podvaliti, jesu li učinili to radosna srca ili preko volje – da se formalno obavi što treba? Ne znamo! Rezultat je poražavajući. Abelova je žrtva prihvaćena, Kajinova nije“, tumači mons. Višaticki navješćujući dramu.

Drama dvojice braće traje do današnjih dana

„Kajin se strašno naljutio i smišlja kako se osvetiti. Kako se osvetiti Bogu ili bratu Abelu? Skovao je strašan plan. On će Abela ubiti. Zove ga u polje i kad su izašli u polje tamo ga je ubio. Zemlja koju je Bog blagoslovio da donosi plodove od kojih će čovjek moći živjeti sada se otvorila da upije/proguta krv nedužnog Abela. Drama dvojice braće se nastavlja do dana današnjega. Izraelci i Palestinci, dva semitska, bratska naroda se nemilosrdno ubijaju; Rusi i Ukrajinci, dva slavenska naroda, i jedni i drugi su kršćani, ratuju već treću godinu. Svaki puta nemilosrdni Kajin ubija nedužnog Abela“, posvjestio je propovjednik, dometnuvši kako nije ništa bolje na našim prostorima.

„Prema meni dostupnim podacima u Drugom svjetskom ratu ubijeno je 10 903 Abela u našoj, banjalučkoj Biskupiji. Zašto je to tako? Ne znamo! Danas se sjećamo župnika Waldemara Maksimilijana Nestora, župnika iz Drvara, Jurja Gospodnetića, župnika iz Grahova, Krešimira Barišića župnika iz Krnjeuše, njihovih nevino stradalih župljana i svih ostalih nevinih žrtava Drugog svjetskog rata. Isto tako se sjećamo nevinih žrtava posljednjeg rata (1992.-1995.). Prema objavljenim podacima bile su to: 1 054 žrtve, od toga 614 civila i 440 vojnika.

Gospodin daje priliku svakom Kajinu

Među njima je sedam svećenika i jedna časna sestra: Ivan Grgić, Ratko Grgić, Marko Šalić, Petar Jurendić, fra Alojzije Atlija, Filip Lukenda, s. Cecilija Grgić i Tomislav Matanović. Mnogo je Kajina diglo ruku na svoga brata, mnogo i previše je nedužnih Abela smrtno nastradalo. Banjalučka biskupija je natopljena krvlju nedužnih Abela, a Kajini i danas lutaju i ne nalaze mira“, kazao je, naglasivši kako Gospodin daje priliku i mogućnost svakom Kajinu, da se pokaje te kako i danas možemo susresti Kajina kako luta po ovoj našoj Bosni, ili daleko od nje i teško može naći svoj mir.

„Ima svaki čovjek savjest, a onda ga ona progoni. Sovjetski pisac Aleksandar Solženjicin – bio je disident, protivnik režima, pa je završio u logoru – donosi u svojoj trilogiji Arhipelag Gulag vrlo zanimljivu misao, koju je vrijedno zapamtiti: Linija koja razdvaja dobro od zla ne ide kroz narode i pokrajine, nego kroz svako ljudsko srce“, upozorio je ta posvjestio kako u svakome od nas krije se potencijalni Abel, ali i potencijalni Kajin.

Istina će osloboditi

Na kraju svoje propovijedi, mons. Višaticki podsjetio je vjerničko mnoštvo kako je danas 24-ti puta da se sastaju na komemoraciju naših žrtava, žrtava 2. svjetskog rata i žrtava rata 1992.-1995.

„Nemojmo ih zaboraviti. Čuvajmo uspomenu na njih i čuvajmo istinu, koju znamo, a ako ne znamo istinu informirajmo se. Sveti Ivan Evanđelist piše u svom Evanđelju (Iv 8,32) upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi“, zaključio je propovjednik.

Podsjetimo, ovaj spomen-dan uveden je 2001. i nosio je naziv Dan drvarskih mučenika - u spomen na drvarskog župnika Waldemara Maksimilijana Nestora koji je 27. srpnja 1941. mučki ubijen zajedno sa skupinom svojih vjernika vraćajući se s hodočašća Sv. Ani iz Knina – a od 2008., odredbom banjolučkog biskupa Franje Komarice, komemoracija mijenja ime u Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije, i tako postaje biskupijska komemoracija.

J.Vr.,KT